Piše: Rajko Vasić
O muslimanima BiH, govorim.
Ta sirotinja, najvećim dijelom su u siromaštvu, odavno, nije zaslužila da bude kurban u žrtvi mira, da ih se sada drži zazidane u nemoći i bez izlaza, da im se laže da je Srpska zemlja u BiH, njihova, da je cijela BiH njihova…
To političko i vjersko vođstvo, sarajsko, čadorsko, provodi nasilje nad muslimanima u BiH. Sakati cijele generacije, ubija ih u glavu, čini ih paralizovanim pred realnim svijetom i životom.
Njihova sudbina će se, na kraju, završiti nigdje. Rasuće se po svijetu, ko migranti.
Sadašnja kuknjava i dreka oko odluka Narodne skupštine trebalo bi da utihne, iako je to dreka i kuknjava apsolutnih marginalaca, i da stave prst na čelo.
I Dejton je predvidio da se strane sudije u Ustavnom sudu zamijene. Njihovo politiičko i vjersko vođstvo to uporno odbija.
I odbijalo je. Sve u nadi da će im OHR i američka Ambasada naotimati još sudova, još institucija, još moći… Umjesto da mirno prihvate trećinu. Jer, realno, nemaju ni toliko.
Oni se odriču trećine da bi imali sve što ne mogu imati. Što nisu ni ratovima mogli isposlovati, kada su uzase imali one koji nikad više neće biti uz njih.
Muslimani u BiH, nemaju izlaza, jer nisu sposobni za političku artikulaciju.
Plašt pod kojim su, ne dozvoljava nikakav drugi glas osim: Ja sam žrtva, ja sam žrtva genocida, agresori opet napadaju, šta čeka OHR.
Kada se BiH rastoči, iako može ostati u ovim granicama, sve će na kraju doći na naplatu.
Nu. To nije srpski problem, ni problem Srpske.
