Piše: Rajko Vasić
Boga je stvorila zemlja, njena sila i moć.
Bog je ljudima poslužio kao najkraće i najrazumljivije objašnjenje i razaznavanje zemlje, njene sile i moći.
Zemlja je stvorila i ljude.
Njene nevidljive sposobnosti, koje sežu daleko izvan i iznad nje.
Čovjek nikad nije razumio zemlju. Čovjek je slušao zemlju, dok je bio slab.
Kada se razmnožio i ojačao, otkrio je zlo.
Čovjek zemlje postao je čovjek sa zemlje.
Bog, kao čovjekovo poštovanje zemlje, postao je njegova maska za zlo.
Prolivanje krvi uz deklam: Bog je veliki. Stvaranje božjih ratnika.
Nije samo Bog pokrivka za čovjekovo zlo. Ima ih još, prizemnih i proskribnih. Novac. Oružje…
Bog, kao najveći proizvod duha, zajedničkog duha zemlje i čovjeka, jer drukčije nije moglo da bude, pošto zemlja ima silu i moć, a čovjek ima um, bio je čovjekov saveznik i zaštitnik. Na mnogim dijelovima šara, još je. Ali se ne može potvrditi da postoji.
Bog postoji samo ako je vjera apsolutna.
Nu.
U svijetu relativiteta nema apsoluta.
Boga danas moramo da umstvujemo kroz čistu vjeru.
Takva vjera je energija. Jedna od mnogih, kao dio zemlje, sile i moći. Ta energija mora da bude uzeta u obzir. Kolikogod danas postaje nemoćnija i gubi tlo pod Bogom.
Najprije zbog toga što nestaju veze među ljudima. Atomizacija čovječanstva dostigla je istrebljujuće razmjere. Civilizacija je skup inokosnih jedinki.
Čovjekovo zlo sistematski radi na razbijanju svake moguće cjeline – od vjere, do države i nacije.
Nema Boga ni vjere ako smo ljudski odijeljeni jedni od drugih.
Nema ništa.
