Piše: Žarko Marković za Glas Srpske
Dno više ne postoji. Probijeno je u režiji sudija okrnjenog Ustavnog suda BiH. Odlučujući po apelaciji poslanika u Predstavničkom domu kojima je zasmetala dopuna nastavnog sadržaja u predmetu istorija za deveti razred osnovnih škola u Srpskoj, strane i dio domaćih sudija prevazišli su sami sebe, odlučujući o aktu koji je stavljen van snage.
Ova potpuno nevjerovatna i bizarna situacija do kraja je ogolila djelovanje ovog organa koji ubire sve zasluge za neke od najvećih kriza koje su pogodile ovu zemlju u proteklih nekoliko godina. Slučaj udžbenika istorije najbolje ilustruje način po kojem uglavnom tri stranca i dva Bošnjaka odlučuju o sudbinskim pitanjima za narode ove napaćene zemlje. Recept je jasan – čim je riječ o bilo čemu iz Republike Srpske, to moramo da oborimo.
Sada je sasvim jasno kojim principima su se rukovodile sudije kada su donosile neke od najvažnijih odluka u prethodnom periodu, od one koja se ticala Dana Republike Srpske pa do niza presuda o imovini. Svaka apelacija koja je za cilj imala dodatno urušavanje Srpske kroz Ustavni sud BiH prolazila je kao kroz protočni bojler. A da se niko od tih dobro plaćenih sudija uopšte nije bavio činjenicama, potvrđuje slučaj koji se dogodio u petak kada su, pokušavajući da spriječe djecu da uče o svemu što se dešavalo u Odbrambeno-otadžbinskom ratu, stavile takozvanu privremenu mjeru na akt koji uopšte nije na snazi.
O kakvom stepenu ludila govorimo, potvrđuje i to što je apelacija federalnih poslanika svakako bila besmislena kao što je bila besmislena i histerija koja se podigla nakon što je objelodanjeno da će devetaci od ove školske godine učiti detaljnije o događajima iz perioda 1992-1995. Razni kvaziintelektualci, dio medija i likova iščašenih iz realnosti pisali su i govorili kako će u Srpskoj na sceni biti glorifikacija ratnih zločinaca u školskim klupama pri tome misleći na navode o Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću u za njih spornim udžbenicima. A samo površno prelistavanje tih udžbenika moglo je svima njima da otvori oči da zaključe da u toj knjizi ne samo da nema glorifikacije pomenutog dvojca već da je o njima navedeno tek nekoliko šturih biografskih rečenica.
A i da ima glorifikacije, šta sa tim ima Ustavni sud BiH, još u okrnjenom sastavu? Ima, jasno je to iz svakog poteza koji ta institucija, navodno čuvar Ustava BiH, povlači. Međutim, u godinama iza nas sudije su same sebe toliko diskreditovale da svaki sljedeći njihov potez može da naiđe samo na podsmijeh. A šta su sve počeli da osporavaju, nikakvo čudo ne bi bilo da se uskoro pred tim „vrhunskim pravnim autoritetima“ nađu i neke mnogo „značajnije“ teme. Ako sutra neki Bakir Izetbegović podnese apelaciju u kojoj osporava debljinu toalet papira u klozetima širom Srpske, „ustavne sudije“ će to, bez ikakvog ustručavanja, ozbiljno razmotriti i donijeti privremenu mjeru zabrane korišćenja dvoslojnog papira do donošenja konačne odluke. Jer, defekacija je izuzetno važna državna nadležnost i ne može biti regulisana entitetskim propisima.
