Piše: Rajko Vasić
Sinoć, u ladu jasmina, sastale se stare viđenije kasabalije.
Hamza, bijele brade i sa dva štapa, najstariji, prozborio je tiho i tužno. Nesreće su počele. Otiđe nam Marfi, sad propade Slaven.
Ni najstariji insani u ovijem sokacima, dokle se čuje odža, ne pamte tako blizu dvije velike nesreće.
Da vidimo šta ćemo, koga ćemo da pitamo, zna l’ nešto.
– Da pitamo Ramu il Heleza – reče Nihad.
– Bolje pitat popa nego njiha – promrsi, nako ustranu. Dževdet.
Hajro se javi.
– Nemerem ustat, samo da pitam. Jesu l’ na nas u agresorskom ratu pucali građani i ostali? Jesu l’ imali svoje vojske? Je l’ imaju neku svoju teritoriju?
Svi ćute. Nisu ni oni pucali u ratu.
– Pa, što se onda besposlimo sa musibetima?
I… akšam pade, hanume donesoše kahve, sve se umiri, samo se čibuci lagano pokreću, ko nekad baje sjaje.
Dvije stvari su presudne:
- Ko je nagovorio Slavena Kovačevića. Nemoguće je da i u „BiH“, toj njihovoj Bosni, ima takvih priluda.
Kome je palo napamet da ide nekom u Strazbur za ljudska prava, kad je BiH, ta njihova Bosna, najprvo leglo ljudskih prava.
To što je podvaljivao Slaven, kako je on diskriminisan, kako, kao „Ostali“, ne može da se kandiduje, kako on, takva vrijedna jedinka, mora u Federaciji glasati ili za hrvatskog člana Predsjedništva ili za bošnjačkog člana Predsjedništva, pa na osnovu toga tražio da taj neki sud nešto riješi, ne njemu, već malim turcima u Saraj-Čadoru, najobičnija je prevara, jedna od postdejtonskih prevara na kojima pokušavaju da utemelje „BiH“.
To nije ni promjena Dejtona, ni zamjena za Dejton. To su prizemne, nelegalne, neustavne i nepravne radnje, za koje bi se moralo robijati.
U Dejtonu je registrovana Hrvatsko-muslimanska federacija i Republika Srpska. I prije Dejtona, mnoge predradnje su učinjene da bi to tako moglo da bude. Na osnovu toga napisan je Ustav BiH, kao dio Dejtonskog sporazuma.
Glumiti, danas, „Ostale“, građane i neke fantomske denacionalce, nasilje je nad Srbima i Hrvatima. Pokušaj da se i na taj način provede muslimanski unitaristički nacizam, kojem je cilj da se muslimani dokopaju srpske i hrvatske teritorije, a do oni, hrišćani, odu, jer ne žele da budu Stojanović, Mariniko, Komšić, Slaven…
Svako može da se kandiduje, „Ostali“, građani… ali ne može da bude izabran. Može, ali da ga izaberu muslimani, kao Željka Komšića. Što onda dovodi do falsifikata izbora i eliminacije Hrvata iz Predsjedništva BiH.
Ljudi, Sarajevski politički krug, zajedno sa sedmorazrednim ambasadorima, koji kreiraju ovaj nivo političke borbe, nisu sposobni da imaju državu.
S njima ne treba biti u istoj državi, kolikogd ona bila propala i labava.
