Piše: Rajko Vasić
Činjenicu su jasne. I svi normalno žive sa tim:
- Visoki predstavnik, bio verifikovani ili lažni, ne može da donosi zakone u BiH. To ne stoji u Ustavu BiH ni u cijelom Dejtonskom sporazumu.
- Sud BiH, koji nije ustavan, ne nalazi se u Ustavu BiH, ne može da sudi po „zakonima“ visokog predstavnika. A ne može i da se nalazi u Ustavu BiH.
- Ustavni sud BiH, bio ustavno popunjen ili nepopunjen, mora da poništi cijelu tu liniju protivustavne aktivnosti. On to, dabome, ne čini i to nije ni očekivano.
Radi se o nacističkoj politici istrebljenja Srba, koja je, samo formalno, počela u Prvom svjetskom ratu. Od tada, traje i kao nacističko masovno logorsko istrebljenje i kao svaka lažna dobrota koju Zapad, nacistička Evropa, prirede Srbima.
Ako su ovo teške ocjene, onda su fizičke i teritorijalne posljedice po Srbe mirisne ljubičice.
Šmit, i cijeli mehanizam iza njega, on je samo jedan usrani Šmit, radi ono što EU radi Srbiji, uz pomoć domaćih izdajnika, ono što mladi nacisti u Splitu rade grupici srpskih nesrećnika, koji su došli da vide neko srpsko kolo, u nekoj zabitoj baraci.
Apelacija Strazburu ništa neće promijeniti. To je „kadija te tuži, kadija te sudi“.
Raspad Jugoslavije pripremljen je i izveden nezakonito, po Helsinkiju i protivustavno, samo da bi se uništili i poništili Srbi. To su, uglavnom uspjeli. Osim Republike Srpske. Zato ona ostaje najveći nacistički cilj.
Republika Srpska se mora držati Dejtonskog sporazuma, kolikogd je on devastiran. Jer on je jedan jedini međunarodno-pravni anker za koji se možemo držati. Na osnovu njega, možemo da se obraćamo velikim silama. Pomoglo, ne pomoglo.
Ali, treba da budemo pripravni na svaki politički rat, ili stvarni, ako nas primoraju. Jer će se nezakonitost i neustavnost nad Srpskom i Srbima ovdje nastaviti.
Niko ne treba da ima uluzija.
