Piše: Rajko Vasić
Španija nije samo osvojila Svjetsko prvenstvo. Ona je porazila jedan retrogradni samouništavajući fudbal koji se sastoji od loptanja, sumanutog trčanja, agresivne duel-igre, grubosti i destrukcije.
Loptajući fudbal nastao je u Ingleskoj. Ona kombinacija „izbijanja“ lopte ispred svog gola, glavometa na sredini terena i duel-igre… To je pokušavao da eliminiše talijanski katenačo, forsiranje kontri sa dvojicom brzaca, Šarmah i Lato npr, holandski totalni fudbal…
Španci su otišli najdalje i stigli do vrha. U tome su i Holanđani, iz totalnog fudbala, imali velikog udjela. Krojf. Španci, ali konkretnije, Barselona. Njeno fudbalsko inteligencijsko jezgro. Na igri Barse temeljila se igra Španije.
Presudno je bilo kada je španski selektor odustao od svojih mentalnih eksperimenata i prepustio igračima da igraju Barsinu igru. Ona obuhvata:
- neprestano pokrivanje cijelog prostora i markiranje svakog protivničkog igrača;
- izbjegavanje duel-igre;
- izbjegavanje pojedinačnog nadmetanja sa protivnikom, što svi vole, da predriblaju, da protrče, da šutiraju, sve bez izgrađenoh pozicija i nesigurne koristi za tim;
- korištenje lopte kao najbržeg igrača;
- kreaciju, u kojoj se niko ne forsira, ni neki Mbape, ni neki Mesi, ni neki Kejn…
- korištenje svih igrača, od golmana kao igrača odbrane, do srednjeg beka koji daje vertikalne pasove.
Takva igra anestezira protivnika. Mora da bude grub. Inače, samo se vrzmaju po terenu, ko muve sa jednim krilom. To je bilo u polufinalu. Sinoć je Mesi gluvario cijelu utakmicu.
Ta Igra Barselone, Španije, pretvara cijeli tim u odbranu. Jedan gol tokom SP.
Ta Igra se neće proširiti. Zahtijeva novu svijest.
Mnogo talentovanih igrača lako uči mikrovještine i stiče fizičku spremnost.
Shvatanje igre, prostora i učestvovanje u psihološkom monolitu, uči se samo u La Masiju, u Barseloni. Oni koji nauče, postaju igrači Barse. I igrači reprezentacije Španije.
Da nije tih igrača, iz fudbalskog inteligencijskog jezgra Barse, Španija bi na Svjetskim prvenstvima igrala kao i Italija.
