Piše: Rajko Vasić
U nedostatku TV duela, javnost je uzbuđena izjavom člana Predsjedništva boraca, da je Blanuša bi mobilisan i da je, nakon nekog vremena, otišao iz odnosne jedinice.
To nije neki podvig ili mana. Otišlo ih je na stotine, na hiljade, ili nije ni došlo.
Onda su nadležni tom članu zaprijetili da će biti smijenjen i isključen jer iznosi samo o jednom kandidatu. Nisam čuo da je rekao da je to netačno. Ali, nije ni važno.
SDS je mobilisao sve po redu, sve viđenije i iznačajnije, pod firmom da su komunjare. Sjećam se, u kasarni „Kozara“, kad sam prvi put mobilisan za rat u Hrvatskoj, drugi puta sam došao dobrovoljno po poziv, vidio sam na desetine Banjalučana, mobilisanih, profesora, direktora… sve komunjare. Ti ljudi nisu za rat. U rat se ne ide po redu. Najveći dio se izvukao. Ja nisam ni tražio da se izvučem. Poslije sam viđao profesora Žileta, filozofa, i on je ostao u ratu.
Samo SDS-ovci nisu bili u komunjarama. Zato i nisu imali nikoga vrijednoga i sposobnoga. Postavljani su ljudi na mjesto npr. šefa Uprave prihoda, a prije nikad nisu ni čuli za tu sintagmu, funkciju, posao. Vjerovatno je i Blanuša mobilisan po sličnom sistemu.
SDS nije znao ni pitao šta treba Vojsci, niti je brinuo o Vojsci. Njemu je bilo bitno da prokrči puta za svoje.
SDS je uveo tu tehnoologiju javnog blaćenja ljudi, istinama ili lažima. Za mene su razglasili da mi je supruga muslimanka. Pa mi jedan trener, na utakmici, mnogo godina nakon, reče: Dobro si ti prošao kako ti je žena muslimanka. A žena rođena u Beogradu.
Sad je ta SDS-ova tehnologija stigla Blanušu. Blanuša je to morao da podnese, jer se upetljao u kolo koje ne umije da igra. Ali i zbog toga što nema nikakav politički program. Kad bi se kandidovao za šumara, morao bi da ima neki program. On nema ništa. Ni o čemu ništa.
To je koubilo se za lijepljenja na njega svega i svačega.
Ako ideš u kampanju, moraš ti da diktiraš i izbacuješ teme, pa nek se drugi češu. A ne da čekaš šta će se dogoditi. I kad će proći ta kampanja.
