Sudbina Milje Zečević simbol je stradanja srpskih porodica u Sijekovcu kod Broda, koje Republika Srpska nikada neće zaboraviti, izjavio je Srni vršilac dužnosti direktora Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Viktor Nuždić.
Nuždić je naglasio da Republika Srpska nikada neće prećutati zločine u Sijekovcu 1992. godine i dozvoliti da se stradanje srpskog naroda potisne u zaborav.
– Ne tražimo ništa više od istine i pravde, ali ne pristajemo ni na šta manje od toga. Narod koji zaboravi svoje nevine žrtve rizikuje da izgubi i dio sopstvenog istorijskog pamćenja. A naša je dužnost da se to nikada ne dogodi – rekao je Nuždić.
On je podsjetio da je prvom masovnom zločinu u ratu u BiH, koji se dogodio u Sijekovcu, prethodio ulazak Hrvatske vojske u Brod, preko rijeke Save, uz ustaške pjesme i pokliče, baš kao što sve to dešavalo i pedeset godina ranije.
– Taj prizor nije bio samo najava rata, već bolno podsjećanje na istoriju stradanja srpskog naroda, koja se, nažalost, ponavljala – ukazao je Nuždić.
On je podsjetio da je u Sijekovcu 26. marta 1992. godine ubijeno devet srpskih civila, ističući da su ubijani na kućnim pragovima, u svojim domovima, tamo gdje je čovjek najsigurniji, tamo gdje su trebali da žive, stvaraju i dočekuju svoje potomke.
– Njihova jedina krivica bila je to što su bili pravoslavni Srbi. I upravo ta činjenica da su ljudi ubijani zbog svog imena, vjere i nacionalne pripadnosti predstavlja najstrašniju opomenu na ideologiju mržnje koja je ponovo podigla glavu – naglasio je Nuždić.
Prema njegovim riječima, posebno mjesto u kolektivnom pamćenju zauzima tragedija Milje Zečević, žene koja je izgubila tri sina i supruga.
– Teško je i zamisliti bol majke koja je ostala bez tri sina, bez porodice i oslonca, bez najmilijih koji su činili njen svijet. NJena sudbina nije samo lična tragedija jedne žene i jedne porodice, već simbol stradanja srpskih porodica u Sijekovcu i svjedočanstvo o zločinu koji se ne smije zaboraviti – rekao je Nuždić.
On je naglasio da je Milja Zečević postala simbol majčinske patnje, ali i dostojanstva i snage da se živi sa gubitkom koji je nemoguće nadoknaditi.
– Ovaj zločin s pravom možemo nazvati zločinom bez kazne. Jer kako drugačije okarakterisati činjenicu da su za ubistva, mučenja, zlostavljanja, pljačke, odvođenja u logore i zatiranje porodica Zečević i Milošević izrečene tako ograničene kazne, da je za sveobuhvatnu težinu počinjenih zločina odgovarao tek jedan čovjek, i to kaznom od 10 godina zatvora – konstatovao je Nuždić.
On je upitao zar je moguće da je jedan čovjek osmislio, naredio i izvršio sva ta zvjerstva, ko je izdavao naređenja, ko je učestvovao u zločinima, ko je znao za njih i ko je omogućio da počinioci izbjegnu pravdu, dodajući da na ova pitanja porodice žrtava i srpski narod još nisu dobili odgovore.
Nuždić je rekao da Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica kontinuirano radi na dokumentovanju i predstavljanju stradanja srpskog naroda.
– Zločin u Sijekovcu, kao i brojni drugi zločini nad Srbima, uvršten je u Atlas zločina nad Srbima, kako bi činjenice o stradanju bile sačuvane, dostupne javnosti i budućim generacijama – zaključio je Nuždić.
Heroina Milja Zečević biće sahranjena danas u 13.00 časova Gornjim Smrtićima kod Prnjavora gdje su sahranjeni posmrtni ostaci njenih sinova i suprug.
Tu je sahranjen i njen četvrti sin koji je preživio masakr u Sijekovu.
Povodom smrti majke heroine Milje Zečević u Brodu je Dan žalosti.
Milja Zečević preminula je u subotu, 7. novembra, u 95. godini. Smrt je zatekla u dvorištu kuće baš na mjestu gdje su joj pripadnici HVO-a, Hrvatske vojske i paravojsnih formacija ubili sinove i supruga.
Milja Zečević bila je nosilac Ordena Miloša Obilića.
