Komemoraciji u Srebrenici 11. jula prisustvovaće potpredsjednik crnogorske Vlade Dritan Abazović, koji je još juče stigao u Sarajevo, dok sutrašnja u Bratuncu, ubijenim Srbima, nije u njegovm planu. Danas je u Sarajevu razgovarao samo sa bošnjačkim zvaničnicima. Posjeta Predsjedništvu, gdje su ga dočekali Šefik Džaferović i Željko Komšić ocijenjena je kao poluprivatna. Srpski zvaničnici ignorisali su Abazovićevu posjetu Sarajevu.
Od konstituisanja posljednje crnogorske Vlade krajem prošle godine, pa sve do usvajanja Rezolucije o Srebrenici prije dvadesetak dana, Dritan Abazović je u Sarajevu bio gotovo nepoželjan. Kritikovali su ga zvaničnici, novinari, građani… a sve zbog ulaska u Vladu, koju su u skladu sa uobičajenom sarajevskom retorikom okarakterisali kao nacionalističku, antievropsku, prosrpsku, pročetničku.. i ko zna kako sve ne.
A onda je uslijedio sarajevski salto mortale. Od juče je Abazović najdraži gost. Slavljenički je praćen od aerodormske piste i ulica, do hotela i ćevabdžinica… Da mu požele dobrodošlicu utrkivali su se, osim Džaferovića i Komšića, ministri Bisera Turković i Selmo Cikotić, te parlamentarac – Denis Zvizdić. Protokolarni razgovori podređeni jednom cilju – da zauzme mjesto u prvom redu u Potočarima. I poziciju za govornicom.
– U momentu kada sam sticajem okolnosti postao potpredsjednik Vlade, znao sam da ću doći u Potočare kao političar, kao građanin, kao državnik, potpuno svejedno – istakao je Abazović.
Abazović i najavljeni Milo Đukanović sa svitom, biće najvažnija ovogodišnja delegacija, oglasili su se iz organizacionog odbora Potočarske komemoracije.
Bratunačku, dan ranije, licemjerno će zaobići. Po diktatu nečiste savjesti necrnogorskih mentora. Baš kao što su na srpske žrtve Podrinja zaboravili i dok su Abazovićevi i Đukanovićevi poslanici perfidno usvajali posljednju rezoluciju, kojom prijete kaznama svima koji bi govorili suprotno od nametnutih stereotipa o ovom zločinu. I to baš u danima kada su u javnost isplivavali novi dokazi o manipulacijama srebreničkim žrtvama, a Nezavisna ekspertska međunarodna komisija rušila mit o proteklom ratu, projektovan u zapadnjačkim revizionističkim kuhinjama.
I zbog svega toga Milorad Dodik, još ranije je nepoželjenim na teritoriji Srpske proglasio sve koji su takvu Rezoluciju izglasali, ili pomogli njeno izglasavanje.
– Ne možete očekivati da se složimo sa njihovim „standardima“ koji su bili samo da bi satanizovali Srbe i da bi prikazali žrtvom druge, a Srbe i njihove žrtve niko ne prikazuje. Mislim da niko od Srba ne bi trebo da ga primi i da razgovara s njim, to naša mjera prema takvim ljudima – naglasio je Dodik.
Niko od Srba sa Abazovićem i nije razgovarao. Bar ne zvanično i javno. Njegova posjeta zgradi Predsjedništva više je privatnog karaktera, saopšteno je iz kabineta predsjedavajućeg Dodika. Jer, osim što potpredsjednik Vlade bilo koje zemlje nije nivo sa kojim bi trebalo da razgovaraju članovi Predsjedništva, medijsku pažnju sa Abazovićem tražili su samo oni koji su ga i dočekali.
Antisrpsko sarajevsko-crnogorsko pozorište za analitičare i istoričare, samo je to i ostalo Abazovićevom posjetom. I nema tu kažu, pijeteta za žrtve, niti saučešća u bolu. Već samo provokacije srpskog naroda.
– Oni samo žele da nastave demonstraciju sile protiv srpskog naroda, ta sila je usmjerena protiv svih Srba, kako onih u Crnoj Gori, tako i nas u Srbiji i Srpskoj. I zbog toga, pošto njihove namere nisu časne, treba im onemogućiti ulazak u Srpsku – rekao je Aleksandar Raković iz Instituta za noviju istoriju Srbije.
Za analitičara Dragoljuba Anđelkovića postupci Dritana Abazovića, nisu ništa drugo do preparirana politika, zbog korupcije otpisanog Mila Đukanovića, a prema scenariju zapadnih moćnika i sa projektovanim ciljem – da Srbe bace na koljena.
– Sljedeći korak je da ih uključe u regionalnu antisrpsku koaliciju, da ih povežu sa Sarajevom, sa Prištinom sa svima onima koji djeluju protiv Srba. Ovo što se sada dešava je korak u tom pravcu – ističe Anđelković.
I dodatni korak da lažima kazne srebreničku istinu. Jer kaže Anđelković, revizionisti istorije znaju da laž ne može da se brani argumentima, već rezolucijama.
