Blagojević: Šta obuhvata civilni aspekt mirovnog rješenja iz Dejtonskog sporazuma?

14
Foto: ATV

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je s pravom danas ponovio da „savjet za primjenu mira nije predviđen Dejtonskim sporazumom“ te da „Kristijan Šmit nije imenovan u skladu sa Aneksom 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma“.

Milan Blagojević

Milan Blagojević, profesor ustavnog prava i savjetnik za ustavno-pravna pitanja srpskog člana Predsjedništva BiH

Komentarišući sjednicu takozvanog upravnog odbora još takozvanijeg savjeta za primjenu mira u BiH, koja je održana u Sarajevu 6. i 7. juna ove godine, predsjednik Republike Srpske, gospodin Milorad Dodik je ispravno istakao jednu činjenicu o kojoj se gotovo nikako ne govori kod nas.

Naime, predsjednik Dodik je ne samo s pravom ponovio da „savjet za primjenu mira nije predviđen Dejtonskim sporazumom“ te da „Kristijan Šmit nije imenovan u skladu sa Aneksom 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma“, nego je ukazao i na to da je tzv. upravni odbor „danas raspravljao o pitanjima koja prema Dejtonskom sporazumu ne spadaju u domen odgovornosti visokog predstavnika“.

Ova tvrdnja gospodina Dodika je pravno utemeljena u Aneksu 10 Dejtonskog sporazuma. Naime, u članu 1. tog aneksa ugovoreno je šta sadrži pojam „civilnih aspekata mirovnog rješenja“, koji pojam je vezan za instituciju OHR-a. Dakle, tim članom Aneksa 10 ugovorne strane (Republika Srpska, BiH i Federacija BiH) su prihvatile i ugovorile da civilni aspekti mirovnog rješenja sadrže sledeće aktivnosti:

  1. Humanitarnu pomoć za period koliko bude potrebno,
  2. Obnavljanje infrastrukture i ekonomska obnova,
  3. Ustanovljavanje političkih i ustavnih institucija u BiH,
  4. Unapređenje poštovanja ljudskih prava i povratka raseljenih lica i izbjeglica,
  5. Održavanje slobodnih i fer izbora, što se odnosilo samo na vremenski period od šest mjeseci, a najduže devet mjeseci nakon stupanja na snagu Dejtonskog sporazuma, kako je ugovoreno Aneksom 3 (član 2. stav 4) Dejtonskog sporazuma.

To su, dakle, pitanja na koja se odnosio „civilni aspekt mirovnog rješenja“ iz Dejtonskog sporazuma i samo tim pitanjima se mogao baviti visoki predstavnik, bez prava da u odnosu na bilo šta od prethodno navedenog može nametati bilo kakve akte, a kamoli pravne akte u vidu ustava i zakona.

Svako od pet navedenih pitanja je davno riješeno i okončano. Naime, pitanje uspostavljanja ustavnih institucija u BiH (organa vlasti na nivou BiH i entiteta) je riješeno već prvim demokratskim izborima održanim 1996. godine, čime je riješeno i pitanje održavanja slobodnih i fer izbora.

Zatim, već davno, prije dvije decenije, je uspostavljen kompletan sistem pravosudnih i drugih institucija potrebnih za poštovanje ljudskih prava i povratka raseljenih lica i izbjeglica. I temeljna infrastruktura je davno obnovljena, što važi i za osnovnu ekonomsku obnovu privrede razrušene ratom. Najzad, i proces pružanja humanitarne pomoći ljudima pogođenim ratom je davno završen, uz učešće brojnih organizacija.

Zašto je važno na ovo ukazivati? Jednostavno zato što je ostvarivanjem svih navedenih zadataka iscrpljena uloga koju je imao visoki predstavnik prema Aneksu 10 Dejtonskog sporazuma, čime je završena njegova misija pa je OHR trebao već davno prestati sa svojim radom i biti zatvoren.

Stoga je bavljenje bilo kojim drugim pitanjima, izvan onih na koje je ovdje ukazano, akt kršenja Aneksa 10, a time i Dejtonskog sporazuma u cjelini. Sve to se može reći i za upravo završenu sjednicu tzv. upravnog odbora fantomskog savjeta za primjenu mira u BiH, čije postojanje, inače, nije dozvoljeno nijednim izvorom međunarodnog prava, a koji se juče i danas bavio pitanjima koja ne spadaju u civilni aspekt mirovnog rješenja, kako je taj pojam propisan Dejtonskim sporazumom i davno realizovan. Iz tih razloga je predsjednik Milorad Dodik s pravom ukazao da je tzv. upravni odbor „raspravljao o pitanjima koja prema Dejtonskom sporazumu ne spadaju u domen odgovornosti visokog predstavnika“.