Episkop Joanikije: Vladika Atanasije je bio čovjek vaseljenske širine duha

25
Foto: Miloš Vujović/mitropolija.com

Na praznik Svetog Lava Katanskog, u petak, 5. marta 2021. godine, u Manastiru Đurđevi stupovi služena je Sveta zaupokojena arhijerejska liturgija povodom upokojenja umirovljenog episkopa zahumsko-hercegovačkog i primorskog Atanasija.

Načalstvovao je Njegovo preosveštenstvo episkop budimljansko-nikšićki i administrator Mitropolije crnogorsko-primorske Joanikije uz sasluženje bratstva manastira i uz molitveno učešće vjernika.

Nakon Liturgije odslužen je i pomen vladici Atanasiju.

Riječima arhipastirske besjede obratio se preosvećeni episkop Joanikije, govoreći o svijetloj ličnosti i djelu vladika Atanasija, čije upokojenje je odjeknulo širom pravoslavne vaseljene.

– On je bio čovjek vaseljenske širine duha, poznat svim Božijim crkvama na planeti kao veliki teolog i izuzetna ličnost, svijetla ličnost i možemo slobodno reći da se takvi ljudi rađaju, možda, jednom u vijeku. Episkop Atanasije je ponos naše crkve i srpskog bogoslovlja, kao teolog među savremenim, velikim teolozima posebno istaknut kao teolog naročit i poseban, onaj koji nosi jevanđeljsko, apostolsko i svetootačko predanje, koji je bio živo, hodeće Jevanđelje i prosvijetljeni um Crkve Božije. Njegova misao je bila svijetla, hitra, blistava, pronicljiva, oštra i riječ njegova je takva bila – kazao je vladika.

Kao učenik blaženopočivšeg vladika Atanasija posvjedočio je da je bio i rijedak profesor bogoslovlja, ogromnog kapaciteta, širine, veliki, harizmatičan pedagog, sveštenoslužitelj i duhovnik, ujedno, neprevaziđen vaspitač.

– Malo oštar, ali to je bila njegova spoljašnjost, a srca veoma saosjećajnog, sklon vrlo često suzama, veoma blag, snishodljiv, ali njegova oštrina je bila pedagoška, jer je htio da mlade naraštaje izgrađuje da budu ljudi otresiti, kad je teško nemoj mnogo da se žališ, nemoj da kloneš i kaži otvoreno šta imaš, treba da budeš slobodan da kažeš. Kao što Gospod poziva Jova da bude slobodan čovjek i on je želio da oslobodi ljude, da budu slobodne ličnosti, jer će jedino tako biti korisni svom narodu i svojoj crkvi – naveo je episkop Joanikije.

Ocijenio je da su zasluge episkopa zahumsko-hergovačkog Atanasija ogromne na polju naše pismenosti, bogoslovskih njegovih djela i ostvarenja.

– Nemamo mi više teologa takvog velikog znanja, koji su uronili u svetootačko predanje, daće Bog da ih bude. Poslije Svetog vladike Nikolaja imamo vladiku Amfilohija i vladiku Atanasija. A oni su bili nerazdvojni još od mladih dana, od beogradske Bogoslovije, kao braća i mnogo više od toga. Znao je ponekad da kritikuje Amfilohija, ali to je bila bratska sloboda i lijepa šala među braćom, a Amfilohije je njegovu kritiku doživljavao kao bratsku ljubav i neizrecivu vezu između njih dvojice. Uvijek mu je bilo milije čuti kako ga Atanasije kritikuje za nešto i tu su se pokazivali kao ljudi apofatičke teologije – rekao je vladika, dodavši da je Atanasije Amfilohiju veliki oslonac bio u svemu, te da ne možemo da ih zamislimo jednog bez drugoga.

S toga nije čudno, mišljenja je Njegovo preosveštenstvo, što, uskoro, poslije Amfilohijeve končine ode i Atanasije, odoše, zapravo, zajedno.

– Osim ovoga što rekosmo o vaseljenskom karakteru i širini njegovog duha, treba da se sjetimo koliko je ljubio svoj srpski narod, išao stopama njegovih stradanja još od mladih dana, kad ga znamo kao jeromonaha Atanasija. Prvi apel o Kosovu i Metohiji vlastima Srbije i ondašnje nesrećne Jugoslavije, koja nije htjela da obrati pažnju na Kosovo, je pisao vladika Atanasije, a podržalo ga je u početku 30-ak sveštenika; kasnije, njegova nevelika knjiga „Od Kosova do Jadovna“, u kojoj su pobrojana mjesta srpskog stradanja, koju je proširivao, pa knjiga o Jasenovcu, pa njegovi neprestani odslaci na Kosovo. Nije bilo nijednog Srbina koji bolje zna Kosovo i Metohiju, svetinje, toponime, geografiju, rijeke, predanja i pamćenje kosovskih Srba – besjedio je episkop Joanikije.

Ukazao je i na to da je vladika Atanasije bio oslonac narodu u Hercegovini kada je Hercegovina stradala od ustaša i muslimana u posljednjem ratu.

– Išao je goloruk na front da hrabri vojnike; njegova uloga je ogromna, jer nije bilo ni među generalima i oficirima čovjeka koji može da ulije duh hrabrosti narodu u Hercegovini, kao što je Atanasije. Sjećamo se i koliko se žrtvovao da u tom vremenu pomogne narodu, sirotinji, siročadima, koliko je kamiona brašna utovario i istovario. Zbog toga je volio omladinu u Nikšiću, jer su mu uvijek pomagali kada je dolazila pomoć i tu je preuzimali – podsjetio je vladika.

Istakao je da je episkop Atanasije predstavljao savjest naše crkve.

– Kao što je ranije njegov duhovni otac, koga je on mnogo volio i oko čijih djela je najviše učinio da se štampaju, otac Justin bio savjest srpske crkve u komunističko vrijeme, tako je u ovo naše vrijeme, koje je takođe bilo veoma teško i složeno, episkop Atanasije bio savjest crkve i naroda. Njegova riječ je pogađala istinu, a istina često boli. Zato je imao i teškoća, naročito sa vlastima, od onih komunističkih vlasti, pa sve do najnovijih. A kada smo ovdje imali teškoće sa vlastima u Crnoj Gori, on je dao veliku podršku našem sveštenstvu i narodu, mitropolitu Amfilohiju i nama episkopima u Crnoj Gori da odbranimo svetinje – rekao je preosvećeni vladika, naglasivši da je episkop Atanasije poznavao karakter srpskog naroda, kojeg nije idealizovao.

– Vrlo često kritikovao, ali ga je volio od svega srca, oduševljavao se kad neko od nas projavi vrlinu, bilo ko. Veliki poznavalac duhovnih vrijednosti koje smo odnjegovali kroz našu istoriju, a posebno kosovsko-metohijskog predanja, koje je srž naše duhovnosti i naše narodne ideje, dubina koja nas vezuje za sve druge istinske vrijednosti – kazao je vladika budimljansko-nikšićki Joanikije.

Po njegovim riječima, upokojenje vladike Atanasija je veliki gubitak i tek ćemo u danima i godinama koje dolaze to uvidjeti.

– Veliki gubitak, ali je i veliki dobitak na nebu i blagodarni smo Bogu što ga je dao našem narodu takvog, neponovljivog, jedinstvenog, čovjeka svijetle misli, svijetlog uma, svijetlog karaktera, dubokog osjećanja, velike ljubavi i žrtve. Neka mu je pokoj duši i da se uvijek sjećamo njegovog svijetlog lika i njegovih djela – poručio je preosvećeni episkop Joanikije.