Ustav Republike Srpske je prva i najznačajnija legitimacija državnog identiteta Srpske, te se na 28. februar 1992. godine, kada je donesen, sa pravom može gledati kao na kolektivni praznik, slaviti postojanje i dugovječno trajanje Srpske, izjavio je Srni profesor Milimir Mučibabić.
Mučibabić je ukazao da su Republika Srpska, a potom i Ustav Srpske, nastali u veoma složenim političkim i društvenim okolnostima kada su se dva druga naroda u BiH uhvatila za ruke i izbacila treći – srpski, sa namjerom da ga majorizuju i degradiraju ustavne nadležnosti koje su ga činile konstitutivnim.
On je naveo da su Srbi u tim okolnostima, a imajući u vidu iskustva minulih vijekova, tražili i pronašli jedan institucionalno-politički okvir svoje zaštite koji će im obezbijediti samostalnost i suverenost.
– Mi danas, nakon 30 i nešto godina, možemo konstatovati da je to bilo istorijski preloman trenutak koji je obezbijedio političku organizaciju i institucionalnu podjelu na zakonodavnu, sudsku i izvršnu i institucionalno uozbiljenje političkih institucija Republike Srpske – rekao je Mučibabić.
On je istakao da je posebno važno to da je Ustav Republike Srpske donesen u miru, prije međunarodnog priznanja BiH i da je obezbijedio zaštitu srpskog naroda u tako razjedinjenoj BiH.
– O značaju Ustava u političkom, pravnom i u svakom drugom smislu je suvišno govoriti. On je legitimacija državotvornosti srpskog naroda – rekao je Mučibabić i naveo da je Dejtonski mirovni sporazum to samo potvrdio.
On je ukazao da BiH, međutim, onakva kakva je danas nije postojala prije Dejtonskog mirovnog sporazuma, te poručio Bošnjacima da zaborave na proslavu 1. marta kao „dana nezavisnosti“.
– Oni ne mogu govoriti ni o kakvom državotvornom kontinuitetu. Ne mogu se vezivati za vrijeme Kulina bana niti za simbole tog vremena kao što su ljiljani. To je zloupotreba. To su simboli kada muslimana na prostorima BiH nije ni bilo – rekao je Mučibabić.
Skupština srpskog naroda BiH donijela je Ustav 28. februara 1992. godine, koji je jednoglasno usvojen na temeljima Deklaracije o osnivanju i garantovao je punu ravnopravnost i jednakost naroda i građana Republike.
Najviši pravni akt Republike Srpske, koji je uz određene amandmane i danas na snazi, donesen je prije izbijanja tragičnih sukoba, te jednostranog bošnjačkog i hrvatskog proglašenja nezavisnosti BiH nakon referenduma održanog 1. marta, na kojem nisu učestvovali Srbi.
