Njemačka kancelarka Angela Merkel označila je pandemiju koronavirusa kao najveći izazov od Drugog svjetskog rata.
Ona ne preteruje, smatra urednik u DW Martin Muno. I pri tome ne izdaje naredbe, već apeluje na naš razum.
– Od ujedinjenja Njemačke, ne, od Drugog svjetskog rata nije bilo takvog izazova za našu zemlju, kod kojeg je tako važno naše zajedničko solidarno delovanje – rekla je Merkel.
Njemačka kancelarka Angela Merkel nije sklona patosu. Trezveno, analitički, uzdržana u izboru riječi – ona tako govori čak i o najvećim političkim izazovima – baš kao prava naučnica. I uvijek sa optimizmom, kao u vrijeme izbegličke krize: „Uspjećemo“.
Dakle, ako se žena, koja je već više od 14 godina na čelu njemačke vlade, prvi put van rituala novogodišnjeg govora direktno putem televizije obrati građankama i građanima, i kada uz to još i napravi istorijsko poređenje s ratom koji je odneo 55 miliona ljudskih života i Njemačku ostavio u ruševinama, ako Angela Merkel tako govori – onda se nešto dramatično promijenilo, prenosi Dojče vele.
Eksponencijalno širenje
Svi mi to primjećujemo: zatvorene su škole, dječiji vrtići i prodavnice. Čitave firme šalju zaposlene na prisilni godišnji odmor ili rad od kuće. Stvaraju se zalihe. Našu svakodnevicu obilježavaju društvena ograničenja – od storniranih putovanja, pa do karantina.
U razgovoru s porodicom, prijateljima i poznanicima gotovo da nema nijedne druge teme osim virusa.
Koliko je velika ta pretnja pokazuju matematičari kada govore o eksponencijalnom širenju. Početkom marta u Njemačkoj je bilo 130 zaraženih, danas ih je više od 11.000. Brzina širenja je prema tome u skladu sa naučnim prognozama.
Ako se to nastavi takvom brzinom, uskoro ćemo dostići prag od 100.000 ili čak od milion – a da pri tome i ne uzmemo u obzir broj neregistrovanih slučajeva. I još nešto: pandemija nije nacionalna prijetnja, već globalna.
U takvoj situaciji, kancelarka čini jedino što je ispravno: ona ne izdaje naredbe, ona apeluje na naš razum.
Ona se oslanja na to da ćemo se mi, kao prosvećeni građanke i građani, ponašati u skladu sa situacijom. „Socijalna distanca“ je ključna riječ – nešto prostije to izražava haštag #stayfuckinghome. Ili, kako kaže kancelarka, „Mi nismo osuđeni na to da pasivno prihvatimo širenja virusa, mi imamo sredstvo protiv toga: moramo, iz obzira, da držimo odstojanje jedni od drugih“.
Više mrtvih, manje slobode
Stvar je u tome – a to spominje i Angela Merkel – da se to ne rešava s nekoliko nedjelja pauze: „Predstojeće sedmice biće još teže.“
Biće više mrtvih, biće ogromne ekonomske šteta, a možda čak i socijalnih raskida.
I još nešto: mi moramo da odreknemo naših sloboda. Za nas kao društvo – svejedno gdje živimo – to je ogroman izazov. Ali može da bude i šansa. Već sad ovaj mali virus baca svjetlo na nečuvene gluposti velikih populista – dovoljno je pogledati video-snimke Donalda Trampa.
Mi već sad učimo da možemo i drugačije da komuniciramo, telefoniranje putem video-linka postaje svakodnevica. A osjećamo i da nekako pripadamo zajedno, da je solidarnost, čak i između stranaca, nešto što nam čini dobro – pa čak i ako se pažnja prema drugima sastoji u tome da pređemo na drugu stranu ulice.
Ono što nas očekuje, u jednoj rečenici ispravno zaključuje filozof Slavoj Žižek: „Život će, čak i ako se na kraju ponovo vrati u normalnost, biti normalan na drugačiji način nego onaj na koji smo navikli prije izbijanja pandemije.“
Naučićemo da vodimo krhki život sa stalnim prijetnjama. Nalazimo se usred revolucije – i na nama je da li će se ona završiti dobro ili neće.
Molim vas, ostanite zdravi!
