Piše: Ivan Urkov, Poskok
Kristijan Šmit odlazi iz Bosne i Hercegovine ostavljajući za sobom nekoliko odluka, mnogo nezadovoljstva i impresivnu količinu vlastitog uvjerenja da je sve to zapravo dokaz njegove državničke veličine.
Svoj je položaj opisao parafrazom Franje Josipa: ako su svi narodi podjednako nezadovoljni, onda je valjda dobro vladao.
Teško je, naime, biti car.
Još je teže biti car u zemlji koju, prema vlastitom priznanju, nikada nisi do kraja razumio, ali si joj svejedno mijenjao izborna pravila, tumačio ustavnu stvarnost i objašnjavao njezinim stanovnicima šta je za njih dobro.
Šmit je tokom mandata često ostavljao utisak čovjeka koji je u Bosnu i Hercegovinu stigao kao njemački političar, a iz nje odlazi kao austrougarski namjesnik u vlastitoj glavi.
Sada najavljuje i memoare.
To je možda i najljepši završni čin njegova mandata: čovjek koji nije razumio zemlju kojom je upravljao sada će joj objasniti što joj se zapravo dogodilo.
U tim će memoarima, nema sumnje, svaka njegova greška postati hrabra odluka, svaki promašaj teška državnička dilema, a svaka kritika dokaz da je bio nepristran. Jer kod visokih predstavnika poraz nikada nije poraz. To je samo nedovoljno shvaćena vizija.
Šmit je uspio ono što uspijeva rijetkima: istovremeno razljutiti gotovo sve političke strane, a zatim tu činjenicu protumačiti kao potvrdu vlastite pravednosti.
To je kao da kuvar otruje cijelu svadbu i zaključi kako je jelo bilo izvrsno jer su svi gosti povraćali jednako.
Opšte nezadovoljstvo nije nužno dokaz nepristranosti. Ponekad je samo dokaz da je neko loše radio svoj posao.
Ali takva mogućnost u Šmitovom tumačenju vlastitog mandata očito ne postoji. Ondje je on uvijek razboriti arbitar, usamljeni Evropljanin među balkanskim plemenima i čovjek kojega istorija još nije dovoljno razumjela.
Možda će ga razumjeti njemačko novinarstvo.
Valja se nadati da u Njemačkoj još postoje satiričari sposobni prepoznati komiku čovjeka koji je priznao da nije razumio Bosnu i Hercegovinu, ali je iz nje otišao uvjeren da je njome gotovo carski upravljao.
Materijala im neće nedostajati.
Trebaće samo prevesti njegove izjave i pustiti ih da same odrade posao.
Kada su Švabe dovukli konjinu u BiH, pitali smo se slijede li nam nove izgubljene godine i je li još jedan indolentni egotriper dovučen tu da nad našim sudbinama razvlači neku stvar. Više se to ne pitamo.
