Odlazak Nulandove – put prema dijalogu Vašingtona i Moskve?

29
Foto: Rod Lamkey/CNP/Sipa USA

Ostavka ili smjena Vikorije Nuland sa mjesta na kome je „davala ton“ američkoj politici prema Ukrajini, Rusiji i Istočnoj Evropi mogla bi da znači namjeru Vašingtona da počne sa Moskvom dijalog u jeku ukrajinske krize – procjenjuje portal „Geopolitika“.

U tekstu se citira „Njujork tajms“, koji podsjeća da je Nulandova provela veći dio prošle godine na dužnosti jednog od zamjenika državnog sekretara i da su mnogi očekivali da ona napreduje na višu fukciju.

Ali, državni sekretar Entoni Bliken izabrao je za saradnika Kurta Kempbela, prethodno visokog funkcionera Savjeta za nacionalnu bezbjednost za Aziju.

„Njujork tajms“ navodi da su pojedini analitičari protumačili izbor Kempbela kao znak da predsjednik SAD Džozef Bajden i Blinken smatraju upravljanje američkim odnosom sa Kinom svojim glavnim prioritetom, uprkos načinu na koji je ruski upad u Ukrajinu uništio veliki dio spoljne politike sadašnje američke administracije.

„Geopolitika“ citira ruske uticajne analitičare koji misle da je odlazak Nulandove, jednog od kreatora kijevskog Majdana 2014. godine, posljedica i dokaz neuspjele Bajdenove spoljne politike, prije svega prema Rusiji i Ukrajini.

Mnogi smatraju da su jake američke unutrašnje sile koje su primorale na odstupanje Nulandovu zapravo moćne osobe u američkom establišmentu i unutar tzv. duboke države.

Očito je u igri nešto puno veće i ozbiljnije, jer „rusofobija“, koju je raspirivala Viktorija Nuland, ili ne daje željene rezultate ili je potrebno mijenjati prema konstruktivnijem smjeru politike Vašingtona prema Moskvi.

Da se nešto dešava pokazuje i izjava direktora ruske spoljne obavještajne službe Sergeja Nariškina na ruskoj televiziji o dogovoru sa direktorom CIA Vilijamom Bernsom da se spriječ „curenje“ informacija o sadržaju njihovih razgovora ili o samoj činjenici pregovora.

– Naš je zajednički dogovor bio da ne dopustimo curenje informacija ne samo o prirodi, o onim pitanjima o kojima se raspravlja ili će se raspravljati na našim ličnim sastancima i u telefonskim razgovorima, nego i o samim činjenicama – naveo je Nariškin.