Preminuo Šon Koneri

82
Foto: AP

Šon Koneri preminuo je u svom domu na Bahamima. Umro je u snu, u devedeset prvoj godini. Njegov sin Džejson saopštava da je čuveni glumac bolovao već neko vrijeme i da je porodica bila sa njim u posljednjim danima života.

Za obožavaoce, Šon Koneri ostaje možda jedini agent 007, oličenje muškosti i seksepila, ali i prefinjenosti i atletske gipke snage.

Za mlade generacije njegovo tumačenje Džejma Bonda, koji šamara žene, a zatim ih ljubi, je svakako zastarelo, ali u plejadi glumaca, koji su imali filmsku „dozvolu da ubiju u službi Njenog kraljevskog veličanstva“ Šon Koneri ima jedinstveno mjesto.

Skromno porijeklo

Za razliku od lika iz mašte Iana Fleminga, Šon Koneri nije pohađao prestižni Iton, niti je volio da pije promućkan, a ne promiješan, martini.

Tomas Šon Koneri rođen je 25. avgusta 1930. godine u siromašnom kraju Edinburga. Njegov otac, fabrički radnik, bio je rimokatolik porijeklom iz Irske. Majka, čistačica, bila je protestantske vjere i vodila porijeklo sa ostrva Skaj gdje se govori škotska varijanta keltskog jezika.

Mali Tomi, kako su Šona Konerija znali u Edinburgu, rastao je u sobičku bez tople vode i sanitarija. Zato ne čudi što je školu napustio već sa trinaest godina.

Raznosio je mlijeko, polagao cigle, pa čak i polirao mrtvačke sanduke. Uslijedile su godine u britanskoj Kraljevskoj mornarici.

Iskustvo mu je svakako dobro poslužilo mnogo godina kasnije za ulogu u filmu Lov na Crveni oktobar. No, mornarička karijera završila se poslije samo tri godine, jer je zbog teškog života mladi Tomi imao čir na želucu.

Po povratku u Edinburg, okrenuo se bodi-bildingu. Među lokalnim bandama stekao je reputaciju „čvrstog momka“ pošto je pretukao šestorku, koja je pokušala da ga odžepari.

Mladi Tomi izdržavao se kao spasilac na plaži, vozač kamiona, kao model na edinburškom koledžu za lijepe umjetnosti. Umjetnik Ričard Demarko, kome je Koneri pozirao u studentskim danima, opisao ga je kao „istinskog Adonisa pred čijom se ljepotom ostaje bez riječi“.

London ili propast

Mladi Koneri imao je talenta za fudbal. Privukao je i pažnju Mančester junajteda iz kojeg mu je ponuđen ugovor za, tada zapaženu, sumu od 25 funti nedjeljno.

No, umjesto toga, Šon Koneri se 1953. obreo u Londonu na takmičenju za mistera univerzuma.

Počeo je da statira u pozorištu još u Edinburgu i, zaražen daskama koje život znače, nastavio je da statira i na Vest Endu.

Godinu dana kasnije igrao je poručnika Baza Adamsa u mjuziklu Južni Pacifik. Iste godine odigrao je i nekoliko manjih uloga na televiziji, statirao u filmu Ljiljani u proljeće, počeo da se samoobrazuje čitanjem klasika i uzima časove govorništva.

Godine 1957. došao je do prve glavne uloge u filmu Krvav novac. Bio je to Bi-Bi-Si-jev rimejk holivudskog hita Rekvijem za teškaša, koji je proslavio Deka Palansa u ulozi boksera na zalasku karijere.

Već godinu dana kasnije Koneri je glumio rame uz rame sa holivudskom divom Lanom Tarner u filmu Drugo vrijeme, drugo mjesto.

U nastupu ljubomore, mafijaš Džoni Stompanato, koji se tada zabavljao sa Lanom Tarner, povukao je pištolj na Konerija, da bi ga Škot oborio na zemlju, a zatim izbacio sa snimanja.

Zovem se Bond

Svi sastojci koji su proslavili Konerija kao Džejmsa Bonda bili su na mjestu. Za tu ulogu Šon Koneri se takmičio sa legendama poput Ričarda Bartona, Kerija Granta i Reksa Harisona.

Sam pisac Ian Fleming bio je protiv izbora Konerija ocijenivši da želi da vidi „komandanta Bonda, a ne nekog nabildovanog kaskadera“.

No, Fleming se kasnije javno pokajao zbog te izjave i čak dopisao škotsko porijeklo svog junaka u kasnijim radovima kako bi Konerijev lik bolje uklopio u svoje djelo.

Prvi Bond Doktor No bio je takav hit da je Džon Kenedi tražio privatnu projekciju filma u Bijeloj kući. Usledili su Iz Rusije s ljubavlju (1963), Goldfinger (1964), Samo dva puta se živi (1967) – ukupno sedam filmova od kojih je posljednji Nikad više ne reci nikad „krstila“ Konerijeva žena, aludirajući na činjenicu da je glumac pogazio riječ da nikada više neće igrati agenta 007.

Bond i Koneri doneli su jedan drugome slavu do te mjere da je saradnja glumca sa Alfredom Hičkokom prošla skoro neprimjećeno.

Život poslije Bonda

No, Šon Koneri je dokazao da se može živjeti i bez tipske uloge, koju je prepustio mnogo manje ubjedljivome Rodžeru Muru.

Prvu Baftu, najprestižniju britansku filmsku nagradu, stekao je za ulogu Vilijama od Baskervila u ekranizaciji romana Umberta Eka Ime ruže (1986).

Godinu dana kasnije škotski akcenat mu nije smetao da stigne do Oskara za tumačenje uloge irskog policajca u Nesalomivima, priči o borbi Eliota Nesa protiv Al Kaponea u Čikagu tridesetih godina prošlog vijeka.

Od tog vremena magnetski privlačna pojava Šona Konerija ubrizgavala je dug bioskopski život u filmove Gorštak, Indijana Džons i posljednji krstaški pohod, Stena, Lov na Crveni oktobar

Nekoliko minuta na ekranu bili su dovoljni da Koneri zaseni zvijezde poput Harisona Forda, Nikolasa Kejdža ili Aleka Boldvina.

Filmsku karijeru Šon Koneri je završio odbijanjem uloge Gandalfa u Gospodaru prstenova, uz opasku da „idioti sada snimaju filmove u Holivudu“.

Škotska u srcu

I pored globalnog uspjeha, Šon Koneri je ponio titulu sera, što je najviše britansko odlikovanje, tek 2000. godine, jer joj se protivila Laburistička stranka zbog Konerijevog otvorenog zalaganja za secesiju Škotske.

Glumac je svoju odanost zemlji i svojoj porodici istetovirao.

Na njegovom tijelu su se mogle vidjeti dvije tetovaže „Mama i tata“ i „Škotska zauvijek“.

Njegovom smrću upražnjena je i prestižna titula najvećeg živog Škota. Takmaca za nju ne manjka, ali niko od njih ne može da kaže: „Moje ime je Šon. Šon Koneri“.