Muslimanski i hrvatski vojnici u napadu na selo Čemerno kod Ilijaša prije 34 godine masakrirali su Zdravka Damjanovića tako da su sa njega čak i kožu ogulili, svjedoči Stjepanija Tri̴fković iz ovog sela.
Tri̴fkovićeva je ispričala da je 10. juna 1992. godine ujutro oko 5.00 časova muslimanska i hrvatska vojska opkolila selo Čemerno i sa svih strana izvršila oružani napad.
– Moja kuća se nalazila blizu šume i napadači joj nisu prilazili, plašeći se branilaca sela, odnosno pretpostavljajući da se oni nalaze u šumi pored moje kuće. Međutim, kuršumi napadača udarali su i u moju kuću i ulijetali kroz prozore, pa smo muž i ja legli na pod kuhinje i nismo smjeli nigdje da se krećemo – svjedoči Trifkovićeva.
Ona navodi da je vidjela mnoge unakažene leševe, a posebno ističe zvjerstvo nad Damjanovićem koji je tada imao 27 godina.
– Među leševima koje sam vidjela među najteže maskriranim bio je Damjanović na kojem su se muslimansko-hrvatski vojnici posebno iživljavali jer su sa njega ogluli kožu, sjekli su ga nožem po cijelom tijelu – ispričala je Trifkovićeva.
U izjavi datoj Osnovnom sudu na Ili̷dži 7. novembra 1995. godine Petar Rašević je naveo da je vidio da su muslimani ubili 12 članova posade topova branilaca koji nisu ni dejstvovali, te da je među njima prepoznao Mira Pantića kome su bile odsječene uši i masakrirani ostali dijelovi tijela, Gojka Đurića, takođe masakriranog, Radomira Jevtića, Miloša Maleševića i Manojla Đuku, a imena ostalih nije mogao da se sjeti, piše u Atlasu zločina nad Srbima u Odbrambeno-otadžbinskom ratu čiji je autor i izdavač Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica.
– Na udaljenosti od ovog mjesta, od oko deset metara, nalazila se štala Dragana Damjanovića, koja je bila zapaljena i u njoj smo pronašli tijela izgorjelih Brace Mirkovića i Ljubiše Lazendića, dok je tijelo Mira Jankovića bilo izgorjelo do pola – ispričao je Rašević.
Prema njegovom svjedočenju, nedaleko odatle pronađeno je tijelo Nove Cvjetkovića preklanog od uva do uva.
– Pošao sam prema svojoj kući i nedaleko od nje, na jednoj njivi, udaljenoj do 100 metara, naišao na leševe mojih rođaka koji su bili ubijeni, i to Đorđa Bunjevca, rođen 1936. godine, njegove žena Koviljke, rođene 1938. godine, njihovog sina Goran starog oko 25 godina, Đorđovog brata Rajka, starog oko 40 godina i Stanu Rašević, suprugu mog brata Rajka, rođenu 1926. godine – precizirao je Rašević.
Odatle smo, nastavlja on, otišli do kuće Milinka Tripkovića i tu blizini pronašli njego i leševe ubijenih Milinka Tripkovića, starog oko 55 godina, njegovog sina Rajka, starog oko 18 godina, Milinkovu suprugu Janju, rođenu 1940. godine, Milinkovu sestru Mirosavu, staru oko 65 godina, Mirosavinog sina Milana Binijevca, rođenog 1955. godine, njegovu suprugu Slavojku i Mirosavinog drugog sina Ranka Bunijevca, rođenog 1961. godine.
