Sve se preokrenulo u Crnoj Gori: Krivokapić ispred DPS-a

91
Foto: Boris Pejović/EPA

Piše: Đorđe Vukadinović

Svi smo znali da je promjena od 30. avgusta velika i ozbiljna. Ali niko nije bio sasvim siguran kako će se ta promjena odraziti u očima i svijesti građana Crne Gore.

Prvi utisak je da su crnogorski ispitanici i dalje, gotovo bez izuzetka, izrazito ljubazni i susretljivi – i u tom aspektu praktično bez premca u regionu. Ali je ovaj put bio primjetan i određeni zamor, naročito od političkih tema i pitanja. Generalno, anketirani građani Crne Gore u cjelini djeluju kao neko ko je odradio, odnosno iza sebe ostavio neki veliki posao i zbacio sa pleća neki težak teret i sada s pravom očekuje da ga se pusti da malo odahne. Naravno, nije i ne može biti isto raspoloženje kod onih koji podržavaju pobjednike i onih koji su glasali za DPS. Ali interesantno je da, ukupno gledano, ni kod onih prvih nema previše euforije i prevelikih očekivanja, a ni kod ovih drugih mnogo rezignacije i žalosti zbog izbornog neuspjeha. (Naravno, ovo se odnosi samo na tzv. „obične“ građane, dok je raspoloženje u krugovima stranačkih funkcionera i aktivista na obje strane vjerovatno znatno drugačije.)

Zapravo, najvažniji nalaz oktobarskog istraživanja NSPM jeste to da apsolutna većina od čak šezdeset odsto ispitanika (59,7) smatra da će „poslije izbora stvari u Crnoj Gori da idu u boljem pravcu“, dok svega 21,5 odsto smatra da će da idu u gorem. I, što je posebno zanimljivo, među tom većinom nalaze se i neki koji su 30. avgusta glasali i za tada vladajuću stranku. To je pouzdan znak da su građani Crne Gore promjenu od 30. avgusta doživeli kao definitivnu i, u suštini, dobrodošlu. I da čak ni oni koji su protiv aktuelne većine i kritični prema njenim glavnim protagonistima ne očekuju mehanički povratak na „staro“, niti taj povratak smatraju realnim.

Za širu javnost će možda najzanimljivije da bude pitanje: Šta je, po Vašem mišljenju bio glavni razlog zbog kojeg je DPS izgubio izbore? Ispitanici svih orijentacija su se na tu temu rado i opširno izjašnjavali, ali je na kraju čak 54 odsto svih ispitanika zaključilo da je za poraz DPS-a presudan bio „sporni zakon o slobodi vjeroispovjesti i sukob sa mitropolitom Amfilohijem“. (A na drugom mjestu je „kriminal i korupcija u vrhu vlasti“.) I opet je veoma interesantno i indikativno da su ova dva odgovora kao glavni razlog poraza DPS-a veoma često navodili čak i sami glasači DPS, i to u znatno većem procentu od takođe ponuđenih opcija „mješanje iz Moskve i Beograda“, „Zapad ga je pustio niz vodu“ i slično. A što sve opet pokazuje koliko je Đukanovićeva strategija igranja na „vjersku“, „nacionalnu“ i „geopolitičku“ kartu u završnici kampanje bila pogrešna i osuđena na propast. Odnosno, nije se previše primila čak ni kod pristalica vladajuće stranke.

Foto: D. Bunić/RAS Srbija (arhiva)

Na pitanje ko je od političkih ličnosti (dakle, ne računajući vjerske lidere i javne ličnosti) najviše doprineo uspjehu opozicije ubjedljivo najveći broj ispitanika (i opet uključujući tu i one iz vladajuće stranke) izjasnio se da je to Zdravko Krivokapić (43,7), ispred Dritana Abazovića (18,4) i Alekse Bečića (8,2). U drugom planu ostali su svi drugi, a prije svega – takođe ponuđeni – lideri DF-a, koji su, očito, ostali žrtve negativne kampanje kojoj su godinama izlagani (a možda i nekih drugih stvari).

Stranačke ljude i političke kibicere uvijek i prije svega zanimaju stranački i lični rejtinzi. I oni su ovdje samo na prvi pogled neobični, ali, zapravo, potpuno logični s obzirom na sve ono što je maločas rečeno. U prvom planu su, očekivano, lideri i nosioci tri pobjedničke liste. A mandatar Zdravko Krivokapić je trenutno „heroj dana“, koji uživa naklonost ogromne većine glasača liste koju je predvodio, ali i dosta rasprostranjeno poštovanje onih kojima je na izborima bio glavni protivnik. (To potvrđuju ne samo brojčane ocjene, nego još i više komentari ispitanika koje objavljujemo u prilogu ovog istraživanja.) On lično je trenutno najveći politički autoritet u Crnoj Gori, a njegova stranka – ukoliko bi je napravio – mogla bi trenutno računati na najveću podršku. I u tom smislu se pokazuje osnovanom asocijacija sa Vojislavom Koštunicom, čija je popularnost takođe doslovno eksplodirala nakon pobjede nad Miloševićem dvehiljadite godine, i koji je takođe slovio kao umjereni i odmereni konzervativac, gospodin čovjek, skroman intelektualac, i u odličnim odnosima sa visokim crkvenim krugovima. Ali bi, možda, uzgred rečeno, upravo politička sudbina Vojislava Koštunice Krivokapiću trebala biti ne samo laskavo poređenje, nego takođe i ozbiljna politička opomena.

Milo Đukanović je, razumije se, i dalje bitan politički faktor i na otvoreno pitanje o tome za koga bi glasali na predsjedničkim izborima aktuelni predsjednik Crne Gore dobacuje do solidnih trideset odsto. Na drugom mjestu je Zdravko Krivokapić sa 25 procenata, a na trećem i četvrtom mjestu su Dritan Abazović i Aleksa Bečić sa otpirlike duplo manjom podrškom (13 i 12,7 odsto). No, interesantno je da u direktnom duelu „jedan na jedan“ svaki od ove trojice pomenutih dobija Đukanovića sa ubjedljivom, gotovo dvostrukom razlikom. Što znači da je Đukanovićev autoritet, s jedne strane, još uvijek znatan, ali, istovremeno, i veoma limitiran, dok mu je „koalicioni kapacitet“ veoma blizu nuli. Drugim riječima, i to je konačni zaključak koji slijedi iz ovog istraživanja: Đukanović i njegova stranka se nekom ozbiljnijem političkom „kambeku“ mogu nadati samo i jedino pod pretpostavkom da se trenutno vladajuća većina i aktuelna liderska trojka brzo i što žešće međusobno posvađa i pocepa.

Poslije nedvosmislene potvrde koju su naše procjene, analize i ankete dobile na avgustovskim izborima (mada smo zbog njih bili teško kritikovani od dijela pro-DPS medija i rezimskih NVO) nadam se da nema potreba da bilo koga ubeđujemo u njihovu objektivnost i realnost. (Uostalom, i ovde u Srbiji prilično je duga lista onih koji su zbog nevjerovanja u naše brojke tokom posljednjih godina i nekoliko posljednjih izbornih ciklusa završili „ispod celzijusa“ i na političkoj margini.)

Istraživanje javnog mnjenja, naravno, nije barometar. A, kao što znamo, i barometri – o Kovid testovima da i ne govorimo – mogu da pogriješe. Ipak, kao što rekoh, gotovo da nema nikakve sumnje da ubjedljivo najveći dio crnogorskih građana u OVOM trenutku daje više nego ubjedljivu podršku novoj vladajućoj većini i njenim političkim liderima. I da, prvenstveno, ipak samo od njih zavisi da li će ta podrška i ta očekivanja biti opravdana ili iznevjerena.

Crna Gora
10-18. oktobar 2020.
Istraživanje: telefonsko
Reprezentativni uzorak
Ispitanika: 900