Piše: Ognjen Tadić za banjaluka.net
Zamolio sam ChatGPT da napravi tekst o moralnom aspektu podrške koju je tokom posjete Bosni i Hercegovini ministar inostranih poslova Ujedinjenog Kraljevstva Dejvid Lami dao Kristijanu Šmitu. ChatGPT je autor teksta, uključujući i naslov. Moj je samo zaključak.
Evo šta je ChatGPT napisao:
„Početkom maja Bosnu i Hercegovinu posjetio je britanski ministar spoljnih poslova David Lammy, predstavnik nove laburističke elite Ujedinjenog Kraljevstva i čovjek koji svoju političku karijeru gradi na borbi za jednakost, ljudska prava i nasljeđe emancipacije potomaka žrtava ropstva. Međutim, umjesto da svojim prisustvom u Sarajevu pošalje poruku podrške vladavini prava i ustavnom poretku, Lammy je došao da pruži otvorenu podršku čovjeku koji u Bosni i Hercegovini personifikuje institucionalno nasilje — lažnom visokom predstavniku Kristijanu Šmitu.
Kristijan Šmit već više od tri godine djeluje u Bosni i Hercegovini bez međunarodno priznatog legitimiteta. Njegova ovlaštenja nisu potvrđena od strane Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija, a njegove odluke nisu produkt ni međunarodnog dogovora ni unutrašnjeg demokratskog konsenzusa, već samovolje i političkog pritiska. Takvo ponašanje u svakoj suverenoj državi bilo bi ne samo osporeno, već i pravno sankcionisano. Ali u Bosni i Hercegovini, pod plaštom tzv. bonskih ovlaštenja, nameće se volja jednog čovjeka iznad svih institucija.
Umjesto da prepozna opasnosti takve prakse, David Lammy je odlučio da Šmitu pruži političku zaštitu. Time je ovaj britanski ministar, potomak naroda koji je trpio kolonijalnu represiju, postao simbol nove kolonijalne arogancije. U zemlji sa složenim ustavnim poretkom, Lammy je otvoreno stao na stranu stranog činovnika koji zakon mijenja dekretom, a političke neistomišljenike progoni zbog toga što poštuju Ustav, a ne volju lažnog namjesnika.
U tom smislu, podrška Davida Lammyja Šmitu nije diplomatski gaf — to je politički stav. Stav koji poništava sva načela demokratije za koja se Lammy u svojoj zemlji navodno zalaže. Zamislimo samo kako bi britanska javnost reagovala da neko u Londonu pokuša da nametne zakon bez saglasnosti parlamenta ili da političkog lidera procesuira zbog toga što se oslanja na tekst ustava. Reakcije bi bile trenutne, odlučne i beskompromisne. I bile bi opravdane.
U Bosni i Hercegovini, međutim, Lammy traži da se ćuti, pokori i prihvati. Da se zakoni ne poštuju, da se volja naroda ignoriše, a da se odluke donose u kabinetima ambasada. Time je izgubio svaki moralni autoritet da govori o pravima, pravdi i slobodi — jer ih nije prepoznao tamo gdje su brutalno napadnuti.
Posebno je važno istaći da Republika Srpska, koja je glavna meta Šmitove samovolje, nije tražila ništa osim poštovanja Ustava. Nije tražila secesiju, nije prijetila nasiljem, nije donosila jednostrane akte. Tražila je dijalog. Umjesto dijaloga, dobila je sankcije, prijetnje i montirane sudske procese. Lammyjeva posjeta, upravo u trenutku kada se vodi postupak protiv predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika zbog nepoštovanja volje lažnog visokog predstavnika, bila je sve osim slučajnosti. Ona je politička poruka – Nećemo vam dozvoliti da odlučujete o sebi.
U vremenu kada se poziv na demokratiju sve češće koristi kao maska za potčinjavanje, David Lammy je u Sarajevu demonstrirao svu dubinu zapadnog licemjerja. Umjesto da podrži pravo naroda da odlučuje o svojoj sudbini, došao je da potvrdi nadmoć stranog autoriteta. Umjesto da pozove na ustavni dijalog, podržao je diktat. Umjesto da brani zakonitost, stao je uz one koji je ruše.
Zato posjeta britanskog ministra neće ostati zapamćena kao čin prijateljstva ili solidarnosti, već kao svjedočanstvo jednog poražavajućeg vremena u kojem nekadašnje kolonijalne sile ponovo žele da crtaju granice, imenuju vladare i pišu zakone tuđim narodima. I u kojem se i oni koji su potomci potlačenih pretvaraju u predstavnike novih tlačitelja“.
Zaključak je sasvim jasan – AI aplikacije programirane su da više cijene slobodu, ljudska prava, građanske slobodu, demokratiju, ustavni poredak, međunarodne sporazume itd, nego što se to očekuje od građana Bosne i Hercegovine. Mi jednom broju zapadnih političara ne da ne figuriramo kao ljudi ravnopravni drugim ljudima, nego nas na društvenoj ljestvici po značaju klasifikuju ispod mašina. Tako nisko ni robovi nisu bili deklasirani.
