Srpski diplomata Darko Tanasković ocijenio je da bi najbitniji unutrašnji faktor efikasnog otpora nepovoljnim tendencijama i sve većim pritiscima na Srbiju i Republiku Srpsku moralo biti srpsko jedinstvo u pogledu vitalnih dugoročnih interesa Srbije, Srpske i srpskog naroda u cjelini.
Govoreći na današnjoj tribini „Rat u Ukrajini – šta znači srpska neutralnost“, Tanasković je konstatovao da jedinstva nema ni u Srbiji ni u Republici Srpskoj, ističući da je u Srpskoj, koja je pod najvećim pritiskom, političko nejedinstvo dramatično izraženo.
– Bez te temeljne sabornosti teško ćemo uspeti da sledimo tri poruke koje je svojevremeno mudri profesor Milorad Ekmečić uputio Srbima: „Izdržati! Izdržati! Izdržati!“ ili, pak, biti kadri da se rukovodimo onim Njegoševim moćnim, sudbinskim paradoksom: „Neka bude što biti ne može!“ – rekao je Tanasković.
On smatra da je pitanje svih pitanja da li su Srbi i dalje podvižnička nacija, koja je u odsudnim izborima puta uvijek bivala na pravoj strani istorije, kao i da se to pitanje mora krajnje odgovorno, racionalno i neodložno postaviti.
Govoreći o mogućnostima da Srbi u sukobu Zapada i Rusije, sa Kinom u pozadini, sačuvaju ravnotežu između vojne neutralnosti i političke „ne-neutralnosti“ zbog evropskog puta, Tanasković je ukazao da nema mnogo elemenata koji upućuju na preveliki optimizam, ali da izvjesnog manevarskog prostora još ima.
Politikolog Nenad Kecmanović smatra da će Republika Srpska nastaviti da slijedi Srbiju u vojnoj neutralnosti kako se Srbi ne bi našli na dvije strane fronta.
Podsjetivši da je od početka rata u Ukrajini vojna neutralnost stavljena i na spoljnopolitička, ekonomska, a posebno na energetska iskušenja, on smatra da iz odgovora na nekoliko ključnih pitanja nije teško prepoznati koja je strana Srbima prijateljska, a koja to nije.
– Koja strana ugrožava srpsku ekvidistancu prema Zapadu i prema Istoku koja nam kaže da „ne možemo da sjedimo na dvije stolice“? Koja nam kaže da „moramo da izaberemo samo jednu“? Koja nam kaže „ako nisi sa nama, ti si protiv nas“ – upitao je Kecmanović.
On je istakao da se, sa druge strane, treba zapitati koja strana pruža podršku bez uslovljavanja, pokazuje razumijevanje iako se glasa protiv nje jer zna za ogromne pritiske i, uprkos tome, Srbiju drži na listi privilegovanih kupaca energenata, koji su danas moćnije oružje od raketa, sankcija i dolara.
– Nije teško imenovati i jednu i drugu stranu i prepoznati koja nam je prijateljska, a koja ne – ukazao je Kecmanović.
Prema njegovoj ocjeni, problem je i to što se EU, za koju su se čvrsto opredijelile i Srbija i Republika Srpska, podijelila i pogubila pod angloameričkim pritiscima, pa radi u korist vlastite štete.
– Od nas kao tek kandidata EU traži da joj u toj i takvoj politici budemo lojalniji nego neke njene punopravne članice. Dok EU onim što radi sebi puca u nogu, od Srbije i Srpske traže da sebi pucaju u glavu – naveo je Kecmanović.
On je upitao kako može da se vjeruje zapadnim partnerima ako oni ne poštuju međunarodne sporazume koje su sami potpisali poput Rezoluciju 1244 i kada krivotvore Dejtonski mirovni sporazum.
Prema njegovim riječima, srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik dobio je etiketu glavnog agenta ruskog predsjednika Vladimira Putina i zapadnog neprijatelja broj jedan u regionu zato što je odbio da uvede sankcije Rusiji.
– Na Dodika su se baš zato okomili više nego ikada, a njegov najveći grijeh je to što će, prema zapadnim procjenama, pobijediti na izborima. Dok su Rusi i drugi zauzeti svojim problemima, Britanci žure da Dodika naprečac izbace iz igre – rekao je Kecmanović, koji smatra da srpski odgovor na spoljne pritiske može biti dvojak – na način Srbije i Srpske, odnosno predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i Dodika.
