Provincijski primitivizam i iskonski šovinizam u Sarajevu. Ponovo! Ovaj put na sportskom terenu. Košarkaški spektakl reprezentacija BiH i Srbije, u okviru kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo, navijači domaćina pretvorili su u neviđenu bruku i skandal. Uz ratne zastave, pljuštale su najgnusnije uvrede protiv Srbije, predsjednika Aleksandra Vučića i svega što je srpsko.
Na kraju utakmice, BiH je doživjela poraz na terenu, a još veći na tribinama.
Dan kasnije – o šovinističkom ispadu region bruji – ali Sarajevo uglavnom ćuti.
I oni koji progovore, poput ministra inostranih poslova Elmedina Konakovića, umjesto osude, skandalozno ponašanje navijača još skandaloznije pravdaju.
Od istrčavanja srpskih reprezentativaca na teren i prvih taktova himne „Bože pravde“ pa sve do posljednjeg sudijskog zvižduka, prepunom sarajevskom Skenderijom odzvanjale su nikada gore uvrede na račun države Srbije i njenog predsjednika, srpskog naroda i svega srpskog.
Najpogrdnije skandiranje upotpunjeno je mnoštvom ratne ornamentike – iz upotrebe davno izbačenih zastava sa ljiljanima i ekstremno uvredljivim transparentima, koji nemaju baš nikakve veze sa sportom.
Sve je „začinjeno“ nacionalističkim i ratnohuškačkim pjesmama. Jedna od njih glasi „moj mitraljez i njegovo zrno četnike će zaviti u crno…“. Ambijent koji teško da bi i Hičkok izrežirao. A na svu navijačku mrzilačku „reprodukciju“ baš niko u dvorani reagovao nije. Čak ni sudije tu civilizacijsku sramotu nisu prekinule. A ni selektor domaćina nije se „proslavio“.
– Ja sam to zaboravio. Sad zahvaljujem zaista svakom navijaču jer su nam dali ogromnu podršku i mislim da su momci uživali u tome, i ja sam uživao. Ja sam iz Zadra, vi znate kakvi su u Zadru, nisu baš normalni je li? Tako da to je jedna stvar. Ne možemo generalizovati – naveo je Dario Đerđa, selektor košarkaške reprezentacije BiH.
Da li su i malobrojni srpski igrači u multinacionalnoj reprezentaciji BiH „uživali“ jednako kao Đerđa, zaboravni strateg nije odgovorio. Možda mu se kaže samo kada sljedeći put neki srpski igrač odbije da ponese reprezentativni dres.
„Orlovi“ zasigurno uživali nisu. Stoički, profesionalno i dostojanstveno otpjevali su svoju himnu, „orlovski“ preletjeli Skenderiju, Sarajevo ostavili da grca u vlastitom glibu. I u Srbiju odnijeli bodove. A sa te strane Drine, stigle su žestoke osude.
Košarkaški savez Srbije i svi regionalni savezi zatražili su adekvatnu reakciju Svjetske krovne košarkaške asocijacije, uz jasnu lekciju da se ne smije tolerisati ponašanje koje ozbiljno narušava sportski duh i vrijednosti fer-pleja.
Uz podsjećanje da poruke koje su se između ostalog čule, poput one „nikad te niko mrziti neće, ko što te mrzim ja“, iz Ambasade Srbije u Sarajevu podcrtali su da opravdanja nema za ponašanje sarajevskih navijača. Na uvrede je reagovao i predsjednik Srbije.
– Mogu da dođem i da im pomognem, ako treba da im terciram, to neće promeniti moju politiku, koja će biti politika prijateljstva prema njima, ali, istovremeno, politika čvrste i snažne zaštite naših državnih i nacionalnih interesa – rekao je Aleksandar Vučić.
Da li zbog primitivnog skupljanja jeftinih sarajevskih glasova, jer drugačije nije dimenzioniran ili je, nasuprot lažnoj demagogiji o suživotu i toleranciji, ovaj put istina isplivala na površinu, tek sramno skandiranje na košarkaškoj utakmici još sramnije je pravdao propali košarkaš, a očigledno i diplomata, Elmedin Konaković.
– Tako i treba navijati – reče politički pokrovitelj narko-kartela Kona, sve dok, kako floskularno kaže, Srbija nasrće na integritet i suverenitet BiH, ne nudeći, naravno, baš nijedan argumenti. A i kako bi, kada ne postoji.
Odgovorili su mu iz Ministarstva spoljnih poslova Srbije.
– Konakovićeva izjava je teška i nepotreba uvreda i Srbiji i srpskom narodu. Pokušava da dnevnu politiku i medijske spinove skovane u inostranstvu i neskrivenu ličnu netrepeljivost prema predsjedniku Aleksandru Vučiću i cijelom srpskom narodu pretoči u objave koje niti imaju smisla niti odgovaraju istini – navode u saopštenju iz Ministarstva.
Dodaju da govoriti o patnjama Bošnjaka, a svjesno zaboravljati ulogu sunarodnika Nasera Orića u ubistvima Srba i etničkom čišćenju oko Srebrenice, te zločinima mudžahedina u redovima Konakovićevih saboraca, nije pravda i pravičnost.
Osuđujuće reakcije se nižu i iz Republike Srpske.
– Kad se izađe iz te lažne političke korektnosti, onda se obično čuje šta se misli u Bosni i Hercegovini i prema Srbima i prema Srbiji, a očekuje se od nas da živimo zajedno, da se uvažavamo – kaže poslanik SNSD-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Miroslav Vujičić.
– Mislim da su juče, na jedan grub način, možda legalizovane one politike koje govore da je Bosna i Hercegovina nemoguća država, da je političko ustrojstvo Bosne i Hercegovine disfunkcionalno. Bošnjačka strana, prosto navijači koji su pretežno Bošnjaci, ne vjerujem baš da su Srbi ono skandirali, možda je nesvjesno potvrdila tu tezu da treba možda drukčije uređenje Bosne i Hercegovine – naglašava sociolog Vladimir Vasić.
Stručnjaci za bezbjednost više nego zabrinuti jer scene iz Skenderije viđane su na sportskim terenima i devedesetih godina prošlog vijeka.
– Vrijeme je da se reaguje, ne samo kada je riječ o sportskim radnicima, već i drugim institucijama, ustanovama. Dakle, neophodan je jedan širi front da se suzbiju međunacionalne tenzije, mržnja i sve ono što može za rezultat imati još teže posljedice – poručuje Predrag Ćeranić, dekan Fakulteta za bezbjednost u Banjaluci.
Vrijeđati druge i drugačije i njihove simbole, pa makar i na tribinama ili u političkoj borbi, i prezirati ono što je drugima važno ili životvorno, briše granice čovječanstva. I toga bi trebalo da budu svjesni svi, a pogotovo raspirivači srbomržnje i sarajevski tribinski ratnici, jer ukoliko u tim okovima budu vaspitavali generacije, međusobno poštovanje i suživot postaće samo u istoriji arhivirani.
