
Piše: Rajko Vasić
Njega je načinila podsvijest koja počiva na neootomanskoj teritorijalizaciji, koja, budući da je po okrajcima, nema svoju zemlju i može da opstoji samo uzimanjem tuđe – tuđe zemlje, tuđe teritorije. I sve što uz to ide: jezik, istorija, kraljevi, čak i komunizam…
Formula je uvijek ista:
- Napadaj i optužuj predsjednika Republike Srpske.
- Gradi svoje poturice, izdajničku promuslimansku opoziciju.
- Opoziciju uklopi u neke „ljekare bez granica“ i tako upravljaj njima.
- Poništavaj Republiku Srpsku.
- Unitarizuj i određuje sve.
- Učini da sve bude „bosansko“. Bosanska Gradiška, Bosanski Petrovac, ne Bihać, ni slučajno, on je muslnanski, Bosanski Čelinac…
Bakir Sila obavlja te napade na predsjednika Republike Srpske. Pošto se Konaković nije pokazao.
To što je Bakir upotrijebio sintagmu „ukloniti nekom silom“, tako nekako, objašnjava sve ostale elemente iz ove formule.
Bakir izvikuje silu samo da bi muslimani, koje on predstavlja, bili opravdanje za sve što neonacistička Evropa čini prema Srbima i Srpskoj.
Muslimani u „BiH“ bili bi srećni, išli na Mjesec, pametovali kao i AI, osvojili Svjetsko fudbalsko… samo da nema onih genocidaša, secesionista i agresora.
Stoga će neonacistička Evropa pomoći maloj neootomanskoj raji, jer i raja je neonacistička. Otmi teritoriju, isprazni naciju sa tog područja.
Zato je sada Evropski narodni blok, „ljekari bez granica“ inkorporirao, putem Deklaracije, SDS i PDP. Tako su oni imenovani narodnim partijama a, u stvari, SDS i PDP su muslimanske partije. Evropski narodni blok je to učinio da bi mogli da upravljaju sa ta dva izdajnička elementa.
Tako je, onomad, SI primila SNSD. Prva faza je bila da se ujedinimo sa SDP Zlatka Lagumdžije, da budemo jedna bosanska socijaldemokratska partija. Kad to nije uspjelo, SI je izbacila SNSD.
Muslimanska socijaldemokratija može biti protiv Srba, a srpska socijaldemokratija ne može biti za Srbe.
Treba dobro paziti. Bakir Izetbegović je sokački politički Ćorkan. Ali, on je vrh ledenog brijega.
To što misle i smjeraju u Sarajskom političkom krugu, i vjerskom, nevidljivo je i daleko je monstruoznije od toga što se izlajao Bakir Sila.
Svakog dana cilj Srpske mora da bude samostalnost.
Ne zadovoljavati se nikakvim protezama samostalnosti.
Srbi tako potroše vijekove i na kraju nestanu.















































