Piše: Rajko Vasić
Sarajmuslimanska politička scena, koja se ogromnim lažima, manipulacijama i podrškom Zapada, pod tihim motom „Vidi budala“, predstavlja kao bosanskohercegovačka politička scena, nedorasla je i kantonalnim političkim poslovima.
A da o federacijskim, koji su komplikovani, jer obuhvataju države-županije crtica kantone i dva konstitutivna naroda, ne govorim.
Veoma složena dejtonska BiH i njen Ustav, nedostižni su im. Kao čobanici Mari iz Grngulovaca, Ajnštajnova Teorija relativiteta.
Oni to, nehotice, svakodnevno pokazuju.
Sarajmuslimanska politička scena, veoma je razdrobljena.
To je konglomeratorijum sitnog sokačkog šićara, kontaktora transbalkanskih kriminalnih puteva, induktoriteta Američke ambasade i Zapada, uskih interera starih porodica… i SDA u bezvazdušnom prostoru. Koja je, iako najveća, ostala bez Izetbegovića i bez bilo koga ko može da vodi muslimane, Bošnjake takorekuć.
Ovi koji su se dočepali vlasti, a ta grupa nije se naročito ni upinjala da se dočepa vlasti, jer je to aranžman starih platformaških kreatora, ne snalazi se najbolje.
To nije ni moguće. Radi se o analfabetima amaterima. Među kojima je Termin Nikšić, supraiskusni političar. STJŽ.
Bez obzira na Republiku Srpsku, pa i Hrvate u Federaciji, vladalačka grupa analfabeta amatera u Federaciji, ne može da se nosi sa potrebama politike, ne zna šta treba da radi i ne zna na koju stranu da krene.
Bećirović i Komšić, u Predsjedništvu, i da su vrhunski, malo mogu da pomognu. Tako se došlo do dvojstva vlasti sarajmuslimana.
Jedni bauljaju u Federaciji. Drugi, u Predsjedništvu, glume državu.
Republika Srpska im je poseban problem.
Jučerašnji defile kadeta Vojne škole iz Srbije, pod Kozarom, u Prijedoru, pokazuje svu humorističku crtu sarajevskog političkog kruga.
Od Bećirovića je sinoć stigla javka da je zakazao sastanak kod Šmita. Sastanak Bećirović-Šmit trebao bi da znači da postoji država BiH. Ajdupič.
Nu.
Republika Srpska je na stol već istresla dva sepeta tema Dejtona, tema samostalnosti. I istresa svaki dan. Ni na jednu temu Saraj-Čador nema odgovor, nema pristup, nema putokaz. Osim dva: Nastavak genocida i rušenje Dejtona.
Sve to, produkuje jedino mržnju kod novih muslimanskih generacija, prema Srbima. A mržnja bez rata, pretvara se u kancer vlastitog političkog svijeta i vjerskog bića. Jer nacionalno ne postoji.
