Piše: Rajko Vasić
To se nikada na ozbiljnim fakultetima nije predavalo i izučavalo.
Istraživačko novinarstvo je deinstitucionalizacija. To je zapadna izmišljotina za priglupe narode, razorene države i za gradnju unutarzapadne paralelne zamaskirane moći.
Ona dvojica, Vudvord i Bernstin, nisu otkrila aferu „Votergejt“, a dobili su nagradu, nisu bili istraživački novinari. Oni su jednostavno dobijali dokumente i činjenice, početne, od onoga ko je regularno imao pristup. Nekad je bio drugi čovjek FBI. Objašnjenje je bilo da ide u penziju i neće da nosi mrlju i da ćuti. Pričaj mi priču. Nikada nije „istraženo“ kako je došlo do te njegove odluke i po koju cijenu.
Afera „Votergejt“ je dovela do pada Niksona, koji je bio dugi ljigavac i linjavac u politici, ali je učinio i neke uspješne segmente u američkoj politici. U paru sa Kisindžerom, pa smo ih mi, na fakultetu, zvali „Niksindžer“.
U zemljurke raspada SFRJ, istraživačko novinarstvo je stiglo u paketu destrukcije svijesti, nacije i države.
Istraživačko novinarstvo se ne finansira iz plata. Finansira se nelegalnim parama, a takve pare kvare i pare, ne samo ljude.
Kako to konkretno izgleda? Novinarstvo je multidisciplinarna djelatnost. Dok je postojalo. Ne izučava se uzalud na političkim naukama. Naukama, dakle. Zato je došlo i do specijalizacije u novinarstvu – skupštinski izvještač, kultura, spoljna politika, ekonomija…
Današnji novinar koga nazovu „istraživač“, najčešće nema nikakvo obrazovanje za novinarstvo. On dobija dokumente, činjenice i dojave, od spavača neke službe, dobija ih za novac, dobija ih od nečijeg političkog protivnika. On ništa ne istražuje. On ne bira šta će dobiti i od koga.
To otvara ogromnu mogućnost manipulacije. Tu je novinar-istraživač samo alatka koja se koristi ne za informisanje javnosti, već za političke i druge ciljeve.
On može i da radi direktno za neku službu. Za pare.
Novinar-istraživač uvijek ruši institucije. On radi posao koji nije njegov, a koji je posao neke institucije. On je istraga, tužilaštvo, sud. On je plaćenik.
Ako neka politika, neki politički prostor podržava „novinara-istraživača“, to je pouzdan znak da je njihov, da radi za njih. I njihovu ilegalnu tajnu službu.
Takvi istraživački novinari dobijaju i svoje platforme – novine, portale, emisije…
Zajedno sa pripadajućom politikom, to je podzemlje.
