
Piše: Rajko Vasić
Oni su nepovratno razgradili političku supstancu naroda.
Narod koji nema političko u sebi, nema političku supstancu, iz koje regrutuje političke lidere u formatu za vođstvo u dugom vremenu, ne može opstati.
Jučer su Izetbegović i Džaferović članicama Savjeta bezbjednosti, čini mi se, pisali pismo. Pomagajte, mi još u Bosni jedini nismo.
Od ostalih plesnih parova na saraj političkoj sceni imaju Bećirovića i Konakovića, Nikšića i Komšića, Ramu i Heleza… dobro, i Sabinu.
Bakir je otpadak od vjerskog pokreta SDA, Nikšić je zaboravak iz hodnika Centralnog komiteta…
Nu.
Glavni problem je što su se ona dvojica obratili međunarodnoj zajednici i traže da se ne umanjuje uloga OHR u BiH. Jer, sarajmuslimanima OHR služi kao kazneni odred, kao zatvor i kao giljotina za Srbe.
Nije samo u pitanju klasična poturička filozofija, da neko drugi uništi Srpsku i Srbe, od njih je dovoljno što su im se, onomad, preci poturčili. U pitanju je politička nesposobnost da se preuzme odgovornost za svoj kolektivitet. Jednako u predraspadu SFRJ, i u raspadu, u ratovima i u mirovima.
Zapad primora na mir, nametne Sporazum u kome sve reguliše, nametne Ustav u kome je sve određeno, ne trebaš ništa da radiš i da misliš, samo budi tu. I oni, sarajmuslimani, ni za to nisu sposobni.
Korijen problema je u SDA. Tehnologija SDA je svojevrsni amalgam nostalgije za mladomuslimanstvom, pokušaja homeinizacije ovdašnjih muslimana, dalekih snova o otomanskom teritorijalizmu… Sve, dakle, samo ne politička organizacija.
Iz tog miljea nije mogla da se rasadi politika, da niknu političari. Glumljeni Alahovi vjernici i politički lideri različite su stvari.
U takvoj opasnosti, bili su i Srbi i Republika Srpska. Nakon uklanjanja Radovana Karadžića.
SDS je nastao iz narodnog opstanka. Najširi nacionalni pokret ikad zabilježen kod Srba. Poslije rata, nije uspio da se transformiše u veliku političku stranku. A Zapad je rat, kojeg je sam produkovao, iskoristio kao izgovor za uništenje vođstva Srba i SDS-a.
Predvidljivo je bilo da se SFRJ raspada zbog uništenja Srba, da će svi krvoločno napadati Srbe a da će Srbi biti proglašeni krivcima. Ali. Političko biće Srba iznjedrilo je obnovu političke scene, dalo nove generacije političara, koji su preuzeli nacionalni interes u novim uslovima. To je ogroman kapital.
Sarajmuslimanska politička scena danas je u opštem rasulu i ne može se oporaviti. U takvom rasulu nije bila ni srpska politička scena, u vremenu prelaza iz doba SDS-a u doba SNSD-a.
*Političku supstancu i političko nije moguće imati bez nacionalnog, bez nacije. Bez nacije nije moguće imati državu niti očuvati naciju. Muslimani u BiH, sarajmuslimani, ne mogu, u ovom vremenu, da stvore naciju. Rok za nacije, odavno je prošao. Nacija ne nastaje od vjerskog kolektiviteta. Tek nastankom nacije, apsorbuje se vjera, jedna ili više.
















































