…A puta nema.
- Primili islam, uzeli izmišljena prezimena, oni koji su sa Srbima išli u šume, uzeli srpske nadimke, govore i pišu hrvatskim, izmišljaju bosanski, svake prestupne godine mijenjaju kolektivno imenje, svakih deset godina mijenjaju zastavu, potomci Fatiha, Tvrtka, Kulina, ZAVNOBiH-a…
- Do raspada, razdvajanja, BiH, neće dovesti ni treći, ni manji, ni legitimno predstavljanje, ni izvorni izbor hrvatskog člana… Dovešće sarajevski muslimanski unitarizam.
- Dokazuju svoj intelektualizam na Radi Manojlović, svoj kroatizam na Karleuši, svoju državu na Kerimu, svoje srpstvo na Vučiću…
Proričem sudbinu u tri kratka tvita.
Onaj Suljaga Srebrenički izašao sa objelodanom da je policija bosanskih Srba spremala upad u MCS (Memorijalni centar Srebrenica) i hapšenje svih koji hodaju. Ali, junačka OSA je spriječila to.
Laže ko Crnadak.
Bitna je sintagma „bosanski Srbi“. Povratak na zapadne sintagme, iz doba kad su sarajevski muslimani bili prva liga u svijetu.
Povodom odlaska unitarističke prezentacije na Svjetsko prvenstvo, najmasovnije dosad, promovisana je zastava „ljiljanuša“. Napušteno je civilizacijsko dostignuće bajraka.
Marfijaši u Saraj-Čadoru, ta smiješna, žalosna i nesposobna instalatura, izgubila je skoro sve pozicije koje su unitaristi imali u „BiH“. Čak su i Hrvate okrenuli protiv sebe. A nisu uspjeli ni da neustavno uklanjanje predsjednika Republike Srpske unovče i predstave kao pobjedu. Pa sad mora da se vraća Bakir Izetbegović.
Dakle, Sarajevski politički krug vrti se u čavrndiji. Sarajevska politička čavrndija.
Bakir je dokaz muslimanskog očajničkog pokušaja bijega od stvarnosti. Bakir, „ljiljanuša“ i „bosnaski Srbi“ svijeće su varalice tog povratka.
Stvarnost je, nažalost, neotklonjiva – Ramo Helikopter, Helez Dron, Konak Diplomata, Bećir Sećir…
Zastava „ljiljanuša“ je simbolika tog bijega od stvarnosti. Da ukrasi puteve koji ne vode nikuda.
Muke su teške.
Ostali sami, ni Hitlera nema.
Ostali sami, i ustaše protiv.
Ostali sami, i Marfi crko.
Ostali sami, i Šmit prno u lederhoze…
Bez obzira na povratak Bakira Sina, puta i dalje neće biti. Nepremostivi su uslovi koji dovode do političkog bespuća. Oni traju decenijama i vijekovima.
Posljednja mogućnost koja je postojala bio je dogovor sa Hrvatima u Federaciji i sa Srbima u Srpskoj.
Nu, nema ćageta o bilo kakvom muslimanskom dogovoru sa bilo kim, unazad nekoliko vijekova.
Autor: Rajko Vasić
