Piše: Rajko Vasić
Opozicija u Republici Srpskoj u teškoj je situaciji. Jedni love krađu glasova. Jedni ganjaju avione. Jedni prave prazne pokrete. Jedni idu u Amerike. Otpaci PDP-a sa otpacima sarajevskog SDP-a. Jedni izgiboše ulizujući se novom predsjedniku SDS-a za koga niko ne zna ko će biti.
Niko se ne bavi kandidaturama, pa akteri moraju sami da se kandiduju. Na udaru želja su srpski član Predsjedništva i predsjednik Republike Srpske.
Sve propada, a da ja ne budem kandidat. Kad je onaj Zblanuša dobio onoliko glasova, ja ću dobiti dvaput više. Imam harizmu. Stalno sam u medijima.
Uglavnom, imaju više kandidata za te dvije pojedinačne funkcije nego što će imati poslanika.
Formiranje Pokreta osigurača imalo je za cilj da iz igre izbaci i SDS i PDP, ali je to dovelo do komplikacija. Intelektualno jezgro PDP-a neće se predati tako lako. Može se očekivati, na proljeće, pred kandidovanje, unutarstranački puč u tom političkom gigantu.
SDS se zagrijao nakon rezultata Blanuše, i ne može se oladiti do apsolutne nule kada bi podržao nečije druge kandidate. Njih rezultat obavezuje da imaju kandidate za obje funkcije.
Nu.
To je malo opoziciono pozorište. Sve sa kandidaturama, mnogo je ozbiljnije:
- Svako koalicono kandidodavnje i podržavanje u startu gubi glasove. I kad postoji najbolja organizacija stranke, veoma je teško motivisati članstvo da glasa za nekog drugog, izvan stranke.
- Stranka, bez obzira koliko mala ili nevelika bila, ako je u opoziciji, ima obavezu kandidovanja za dvije najvažnije pozicije. Ako ne kandiduje, sama sebe snižava i ispod stvarne vrijednosti.
- Porazi su sastavni dio pobjede. To su stepenice do pobjede. Podrazumijeva se ozbiljan politički, stranački i organizacioni rad. Ne razmatram lelemude i egzibicioniste. Ako ne izlaziš na izbore i gubiš, nećeš nikad pobijediti.
Opozicionari, dakle, moraju svi da imaju po dva kandidata.
Ako imaju samo dva, pobijediće ko i SNSD u Banjaluci.
Ako svi imaju po dva, pobijediće SNSD.
Teško je bez organizacije u svatove.
