Piše: Rajko Vasić
Dabome da ne mogu da govorim konkretno. A nije ni potrebno. Ko samo malo pažljivije čita vijesti, sve može da razazna i da složi mozaik, kolikogod on, prije toga, izgledao komplikovan i nerješiv.
Prije četvrt vijeka, Republika Srpska je počela da vodi svoju međunarodnu politiku. Kolikogod to bilo nerelano, čudno, neinstitucionalno. Ta politika je, sada, zaokružena u četverougao – Moskva, Peking, Izrael, Vašington.
Republika Srpska, kao veoma mali subjekt, ne može na ta četiri mjesta postići ništa veliko. Dovoljno je, međutim, da bude samo uvažena toliko kolika je.
Zaokruživanje politike četiri svjetske tačke, nije važno da li je tačka crna ili bijela, važno je da uvažava Republiku Srpsku, posljedica je to dugoročnog rada koji nije bio nimalo lak. A često je bio nemoguć.
Glavna činjenica je da Republika Srpska nije tražila nikakvu zavjeru, komplot, djelovanje protiv nekog, Saraj-Čadora, mislim. Tražila je da bude uvažena onako kako stoji u Opštem okvirnom sporazumu. I kako stoji u njegovom aneksu koji se zove Ustav BiH.
Sarajevo, pak, kao miljenik Zapada u akciji uništavanja Srba po cijeloj SFRJ, samo se naslađivalo i koristilo Zapad, Hrvate, muslimanske zemlje, čekajući da im teritorija cijele BiH sama padne u krilo. Sarajmuslimani se nijednog trenutka nisu pokazali kao subjekt.
Hrvati, Hrvatska, rano su se zadovoljili neovisnom državom, a rano su shvatili da ne mogu imati šahovnicu na Drini, zbog čega su i išli naruku muslimanima. Danas su shvatili i šta su sarajmuslimani.
Hrvati BiH su pokušali nešto sa Herceg-Bosnom, ali pod pritiskom SAZAZA – Sarajeva, Zagreba, Zapada – popustili su. Nisu, kao Srbi, shvatili da Alijina žrtva mira znači žrtva Srba i Hrvata, hrišćana. Trebalo im je da četiri puta stanu na koru od banane i nalete na ćakiju Željka Komšića.
Uglavnom, danas, tri od četiri svjetske tačke uvažavaju Republiku Srpsku i daju joj značaj, a jedna tačka ima svjetsku moć da sve to podrži i ostvari.
Republika Srpska treba samo da poštuje međunarodnu dejtonsku platformu i da održava te odnose, korektno i u skladu sa svojom veličinom i značajem.
Dug je put, a drugog nema.
