Piše: Rajko Vasić
Čovjek je pretvoren u miša. Sve ostalo je mišolovka. Javnost, mediji, politika, global, aktual. U koju možeš lako da uđeš, a nikako da izađeš.
Na primjeru jedne male vijesti može se spoznati cijeli univerzum permanentnog lova čovjeka.
Naslov je: „Monstruozno, stigao a nije otišao, tragedija mladog sportiste“.
Ne poštuje se nikakvo informacijsko novinarsko pravilo, da bi čitalac mogao da odluči da li ga ta vijest zanima ili ne zanima.
Mora da je otvori i da pročita. Obično nema šta da se pročita.
Ali, Čitalac je već u mišolovci. Izlaza nema. Kriterijum je snižen.
I tako svaki čas, svaki dan.
Cijeli medijski unuverzum je danas takav. Funkcioniše na tom principu. Na Zapadu je stanje još i tmurnije, jer je tamošnja masovnost sastavljena od manje svjesnih i zainteresovanih jediniki za bilo kakve šire koordinate izuzev golih ličnih i egzistencijalnih.
Mogućnosti i uspješnost tamošnje manipulacije, stvorila je takve zapadne medije i svu prateću industriju javnosti. Koja se danas širi na cijeli svijet, gdjegod može i gdjegod Zapad ima interes da razara jedinku i kolektivitet a da zauzima teritoriju.
Srbi, Srpska i Srbija, nisu izuzeti.
Veliki dio glasova u Srpskoj, koji ide opoziciji, nije ni njihov ni opozicioni, ne pripada SDS-u i PDP-u. To su glasovi iz mišolovke.
Danas, u Republici Srpskoj, više medijske pažnje izazove neki tekst ili vijest o relaciji Balo-Jela, nego bilo šta o relaciji Unitarno Sarajevo–Republika Srpska.
Taj balotrivijal sindrom nije ograničen samo na tu nebitnu relaciju. On je svakodnevan, na svim nivoima i političkih aktera i druge vrste aktera, u svim oblastima, ne samo u politici.
Ta atomizacija trivijala, opasna je za svaku naciju i državu.
Tome se ne može suprostaviti samo politika, vlast, javni intelekt, politička analitika.
To je posao za sve nacionalne aktere opstanka.
