Piše: Rajko Vasić
Unutarsrpska neobjašnjiva mržnja prema pojedinačnim akterima, tradicionalna je osobina ovdašnje jedinke koja je, tokom decenija, znatno uticala na sudbinu nacije i srpstva. Srpski umstvenici nisu izučavali taj fenomen. Ima prečih i isplativijih znanja.
Srbi, od trideset godina, i danas mrze nekog Krcuna. Nekog Kalabića.
Ja od rata živim pod ogromnom mržnjom po osnovu rada u SNSD-u. Ništa drugo što sam uradio u životu, ne vidi se od tog SNSD-a.
Srpski pojedinac, u toj mržnji prema pojedinačnim akterima javnosti i politike, iskazuje sve svoje socijalne poremećene koordinate, nezadovljstva sobom i okolinom, nesposobnosti da bude nešto, potražnju za nečim što mu ne pripada, svoju uskopoglednu i uskoumnu trasu kojom se kreće i upire prstom u krivca, on ih ima više, koji je uzrok svih zala i njegove sitnosopstveničke sudbine.
Tu neartikulisanu, duboku, životinjsku mržnju, prati i novi rječnik. Cijeli nizovi riječi stvorene su za označavanje zlog pojedinca. U početku tih novodemokratskih devijacija, bile su poetske oznake, sada su to najteže diskvalifikacije koje ne idu ni uz nekadašnje Hitlerove naciste.
Podloga svega je potpuni nestanak nacionalnih vrijednosti, društvenih stepenica, mjerila i instituta. Kao i neshvatanje nacije kao kolektiviteta u kome Srbin jedino može da opstane.
Nedavno je, čitam, Ognjen Tadić imenovan za savjetnika predsjednika Republike.
Svi znaju ko je Ogi. Ali niko ga ne smješta u koordinate Republike Srpske. Već se izlivaju pljuvačke ocjene kako je poletio da bude savjetnik Mrskom Dodiku a bio je, onomad, kandidat za predsjednika Republike, kada i Dodik.
Ne vidi se čemu je greška Ognjena Tadića. On je skupio ogroman broj glasova, tada, u toj utrci sa Dodikom. Imao je pogreške u kampanji. Kao što ih je imao i Dodik. Ogi nije imao organizaciju iza sebe, kao što je imao Dodik.
Nu.
Ogi se nije borio protiv Dodika. Nije se borio da sruši Dodika. Ognjen Tadić se borio da postane predsjednik Republike Srpske.
Šta je, sada, čudno, pogrešno, diskvalifikujuće, ako nešto, što može, uradi za Republiku Srpsku?
Kako to da niko ne vidi Republiku Srpsku i njen interes?
Kako to da niko ne vidi da je Republika Srpska najvažnija za opstanak Srba?
Da je svako važan, ko hoće da bilo šta učini za Republiku Srpsku.
