Piše: Rajko Vasić
Svi protiv Republike Srpske.
Viktor Orban je, u predizbornom vremenu u Mađarskoj, izašao sa bjelodanom činjenicom da se u Mađarskoj nastoji izabrati i formirati proukrajinska vlada. Da Ukrajina finansira Tisu, opozicionu platformu.
Ukrajina je posrednik, dabome. To je projekt briselskih neonacista.
Formularno, identična je situacija u Republici Srpskoj. Posrednik je Saraj-Čador.
Otkako je došla demokratija, jebo je onaj koji je donio, nijedna opozicija ne radi za svoju zemlju. Tamo gdje ima sreće, gdje je Zapad dublje prodro, ne radi ni vlast.
U Republici Srpskoj i Saraj-Čadoru imamo garniture Srba koji su koncentrisani uzorci klasičnog prastarog srpskog izmećarstva, sluganjstva, samoponištenja i sladostrasnog samoponiženja.
Oni su, u Saraj-Čadoru, malobrojni, ima ih za desetak konjušnica. Malobrojni su i u Republici Srpskoj.
Nu.
Snagu im daje to što zapadaši i sarajmuslimani uvijek na njih igraju i uvijek imaju nekakvu medijsku podršku.
Oni u Saraj-Čadoru, služe za ukras crtica ikebanu, za neku sitnu poziciju a svoje prinadležnosti, sprednje i sa zadnje strane, otplaćuju sumanutom brobom za državu. Za državu koje nema.
Oni neprestano upozoravaju da Republika Srpska ne može da se otcijepi, da je BiH naša mila i draga, majka i babo i sve, ne shvatajući da nema od čega da se otcijepi. Jer nema države. To što su oni nešto negdje u Sarajevu nije znak da država postoji.
Danas neki Suterenović, Magazinović, Podrumović, kako li, izlazi sa zahtjevom da država reguliše cijene goriva. Čudo, Srbina gdjegod nađeš možeš očekivati da će pokazati svoju budalastu stranu.
Imamo tržište, na kome, po indukciji Zapada, radi ko šta hoće, a ti zahtijevaš regulaciju iz doba CK SKJ. Da bi se pokazalo da postoji država koja ne postoji. Te regulacije cijena, i tržišta uopšte, nema u deset dejtonskih nadležnosti institucija BiH.
A nema ni vlade. Savjet ministara nije vlada. Nema ni parlamenta. Parlamentarna skupština nije parlamant. To je skupina.
Zajedno sa političkim nacionalnim programom za Republiku Srpsku, ljudima i javnosti treba neprestano razjašnjavati srpsku izdaju i jasno obilježiti aktere.
