Piše: Rajko Vasić
Prvo pravilo saraj-muslimanske neootomanske unitarizacije BiH glasi: Sve čega se dočepaš, nikada iz šaka ne ispuštaš.
Pri tome, nikad ne pljuješ u šake, već uvijek pljuješ po drugima. Srbi i Hrvati to nikad nisu shvatili.
Mene radosti što su mudri Latini ispali naivci.
Nu.
SDS je ispao tragičan po Republiku Srpsku. Ta poslijedejtonska nemoć, koju je pokazao, baca zrake i danas. I bacala je na sve vlasti koje su bile iza. Nekima je pomogla da predaju sve čega se sjete, kao što je to činila Ivanićeva vlast.
Ustavni sud BiH je jedna od alatki koju su saraj-muslimani prigrabili od samog početka. Iskoristili su tri sudije stranca i Ešdaunovu platformu za unitarizaciju.
Moguće je da je međunarodna zajednica imala namjeru da prisustvom troje stranih sudija spriječi eskalaciju međunacionalnih sukoba. Ali, to se pretvorilo u depresijaciju Srba, a i Hrvata.
Ustavni sud je nanio ogromno zlo BiH. I njenoj mogućnosti opstanka. Što nije bitno. Ali je nanio i ogromno zlo Republici Srpskoj.
Sada je došlo do očiglednog zida.
Donijeta su Pravila da Ustavni sud BiH može da radi bez Srba. Što je i normalno. Jer je, od početka ratova, od Alijine žrtve mira za BiH, cilj bio BiH bez Srba.
Razumni glasovi da za Ustavni sud BiH treba u Parlamentarnoj skupštini donijeti zakon o Ustavnom sudu, nerelani su. To neće biti moguće. Republika Srpska treba da bude toga svjesna.
Narodna skupština, sada, ne smije odustajati i popuštati.
Ustavni sud BiH mora se amputirati sa teritorije Republike Srpske.
Republika Srpska je jednom pogriješila oko sudstva. Kada je Ketrin Ešton došla u Banjaluku. Tada je popušteno i popušeno, bez razloga.
Izgubljena je cijela decenija. Ništa se nije promijenilo nabolje, ni za koga. Samo nagore za Republiku Srpsku.
Pljunite u šake, gospodo.
I stanite ispred Republike Srpske.
