Piše: Rajko Vasić
Nije jasno po kom je osnovu Franc Ferdinand dobio pravo na spomenik u Saraj-Čadoru. Ako je po hronologiji, ima ih mnogo prije njega. Ako je po važnosti, ima ih, još više, poslije njega. Njegov značaj je samo u tome što je ubijen.
Oni koji su potkivali i napajali konje u Karavan Saraju, mnogo su značajniji za tu geografijaliju
Oni koji su sarajmuslimanima stvarali iluzije, predratne i poratne, oni su najznačajniji.
Iako im je u nedostatku vlastitog značaja, teško odrediti čiji i kakav je koji značaj važan ili važniji.
Presudno je, u jednom vremenu, bilo to što je Gavrilo ubio Ferdinanda. Da nije bilo Gavrila, kako bi onu ploču odnijeli Hitleru?
Spomenici su, u nedostatku vlastitog trajanja i rađanja artefakata, najbolji ako su skorašnji.
Mladi nemaju pojma o Francu. Ali bi spomenici svim visokim predstavnicima, na čelu sa Ešdaunom, bili ubjedljivi i uticajni na kolektivnu svijest sarajčadoraša.
Ešdaun bi trebalo da bude najveći i na čelu te kolone spomenika „haj prezervativa“.
Šmit na kraju, bez gaća. Nema muhur ćage.
Vestendorp bi trebalo da ima spomenik ispred spomenika BHRT-u.
Zatim spomenik Klintonu. A Monika u dimijama…
Spomenički haos u glavama sarajčadoraša započela je ona Žaba Karić. Taj spomenik Tvrtku je nerazumljiv, ali nije razumljivo ni kako će se sve završiti.
Dezorijentacija Sarajeva, sarajmuslimana, trajna je kategorija. To u Dejtonu, pisci Sporazuma i Ustava BiH, nisu shvatili. A i shvatili su.
Sa tim dezorijentisanim kolektivitetom, u dugom vremenu trajanja, i podsvjesnog kajanja i mržnje, nije moguće načiniti bilo kakav oblik države, naročito ne države BiH kao bratstva i jedinstva trojnog rata. To ih onemogućava da i sami imaju državu.
Dejtonopisci su shvatili. Zato su načinili labavu neobavezujuću asimetričnu konfederaciju, sa međunarodnim granicama i unutar „BiH“ i unutar Federacije Hrvata i muslimana, granicama županija i kantona.
Politički glupi Hrvati to nisu iskoristili. A mogli su veoma lako izboriti samostalnost i za Herceg-Bosnu i za Republiku Srpsku. Urođeni nacizam se ne liječi.
„BiH“ je potencijalni nuklearni reaktor koji se može lako zapaliti, a teško se može ugasiti. On može krvavo uticati na cijelo ovo područje, od Vardara do Triglava. A nije potreban ni Princip ni Ferdinand.
Republika Srpska treba ubjeđivati velike sile – Kinu, Rusiju i Ameriku – da je miran razlaz po unutrašnjim dejtonskim granicama dugoročno najoptimalnije rješenje.
Inače, nećemo živi ostat od sarajevskih spomenika.
