Piše: Rajko Vasić
Balonačelnik Banjaluke je primjer AA klase politikoida – analfabet amater.
On je izbore dobio skačući ko malo majmunče po Fejsbuku i lažući o raznim besplatama, dobro, „dobio“ je izbore, a sada misli da će ih dobiti ogromnim građevinskim haosom u Banjaluci, gdje se gradi i ono što treba i ono što ne treba.
Veoma mali dio izbornog tijela vidi to i imaće koristi od toga. Razumijem da Balonačelnik i jahačice oko njega to ne vide. Kao što se ne vidi da od toga finansijske koristi ima samo najuži krug majkuna i tajkuna.
Politika nije za budale. Čak ni da je gledaju sa strane.
Politika nije za postavljanje rekorda. Sa koliko godina je neko zaigrao u timu.
Politika je upravljanje i vođenje zajednicama i teritorijama. Komplikovanije i ozbiljnije od slijetanja na Mjesec.
To što se događa sa Balonačelnikom, događa se na širem planu. U Republici Srpskoj i Srbiji.
Od rata pa do 2012, bavio sam se skoro svakodnevno izborima. Najdirektnije, učestvovao, organizovao, bio na svakom božijem mjestu. Nagledao sam se nebrojenih završenih radova, puteva, vodovada, objekata, asfalta, bandera… koje nisu ni za jedan glas promijenili prošli izborni rezultat.
Onda sam shvatio da su izbori iracinalan i podsvjesni završetak jednog razdoblja u kome se na polovini, na polovini mandata, odlučuje za koga će se glasati.
Izbore dobija predstava, percepcija, povjerenje, sigurnost, učmalost, zadovoljstvo sadašnjim stanjem.
I ogroman broj ljudi iz organizacije, koji svakodnevno, kao mravi, rade za stranku, kandidate, lidera i politiku stranke.
Ta mašinerija je jedna od najkoplikovanijih u ljudskoj masovnosti.
Komplikovanija je i od vojske u ratu. Vojska ima hijerarhiju, nadređenost, mobilizaciju, prisilu, kazne… Organizacija stranke nema ništa od toga. Svi u stranku dolaze dobrovoljno i za njihov angažman potreban je nezamislivo sofisticiran mehanizam. Jebo vještačku inteligenciju.
Ko dobije izbore bez toga, oni su pokradeni, izmanipulisani ili eksterno indukovani.
