Piše: Rajko Vasić
Nekom junaku u Sarajevu, a možda je i Američka ambasada naredila, palo na pamet da okupi sve parlamentarne stranke. Parlamentarne u smislu da su iz dvije države došle u Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Što ni u teoriji ni u praksi nije parlament.
Tema je još luđa. Promjena Ustava.
Pozadina je nacistička. Zahtijevajući nerealnu promjenu Ustava, treba preveslati Hrvate oko izbora hrvatskog člana Predsjedništva. A Srbe učiniti srećnima, promijenićemo Izborni zakon tako da Saraj-Čador uzme sve, a Srbe ćemo zadovoljiti da ne diramo u Ustav.
Odmah su iskočile pojedine stranke i izjavile da neće doći na samit parlamentarnih stranaka. Nije važno kakvi su im razlozi. Mada oni ne idu ni izbore na koje se uredno prijave. Takvi su, živi autisti.
Nu.
Bilo koja „zajednička“ tema, koja bi zahtijevala okup svih, jednako bi prošla. To je pouzdan znak da BiH, odavno, ne postoji. Nekog ne zanima, a nekog ne možeš prisiliti.
To je posljedica dva poslijeratna akciona pravca.
Jedan su forsirali stranci-usranci Zapada. Po svojoj logici još od Benjamina Kalaja, da je prostorom najbolje vladati ako ih sve zavadiš, a najveću budalu uzmeš za svog igrača. I, tako se najbolje uništava taj igrač.
Drugi pravac aktivnosti produkovao je sarajevski politički krug. Muslimanska politička artikulacija. Koja nije shvatala o čemu se radi, a nije shvatala ni šta je muslimanski politički, pa, recimo, i nacionalni interes u BiH. Bitno je da je protiv Srba.
Sada imamo na sceni to što je danas.
Dabome. Niko nije imao iluzija. Svi su znali da je rat u BiH krenuo zbog muslimnanske želje za protjerivanjem hrišćana i zauzimanja cijele teritorije BiH, da se nacije, vjere i ljudi, ovdje mrze, službeno i u životu.
Ali. Postojala je neka mogućnost da se na osnovu Dejtonskog sporazuma i Ustava iz Dejtona, koji su poptuno tripartitni, tronacionalni, drži neki minimum okupljanja gdje bi svako tražio svoje intererese, u nečemu što je za sve.
To je, tim dvokolosijekom, uništeno, poptuno i nepovratno.
Sada svako, Srbi i Hrvati, drži svoje i ne otvara vratnice. Što je sigurno, sigurno.
Zato i današnji i svaki drugi događaj, najavljuje raspad i razlaz.
