Piše: Rajko Vasić
Traje to nekoliko mandata.
Prisjetimo se ko je sve, u opoziciji, postajao političar, išao na izbore kao vedeta i pušio.
Zajedno s njima su oni koji nisu u Narodnoj skupštini.
Oni su poslanici kod zapadnih ambasada.
U vladajućem SNSD-u, politričari prolaze neke redoslijedne stepenice. Kakvegod su i kakvigod su oni.
Ozbiljan političar ne možeš postati bez velike političke stranke i vlasti. Stranka ti nalazi mjesto u timu a vlast ima stepenice kojima moraš da se penješ i na kojima možeš da padneš.
Skupštinski cirkusanti, koji postaju političari bez stranke i vlasti, genetski ne mogu biti ozbiljni politički akteri. Oni su samoniklice, prinuđene da traže podršku, logistiku i ormu, kod nekog drugog.
Njihov politički rudnik je uglavnom jedan mandat. Oni služe samo za manipulativno topovski punjenje.
Oni su počasna paljba niskih voajerskih i onanističkih strasti novog političkog jadnika, koji je najednom vidio svoju šansu, nakon sloma države, sistema, skale vrijednosti i dolaska naplavinskog mulja demokratije.
Takvi ekvilibristi, Narodnu skupštinu, parlament, dakle, i cijelu parlamentarnu demokratiju, pretvaraju u cirkuski šator, lutkarsko pozorište, rijaliti i tabloidnu naslovnicu.
Kroz Narodnu skupštinu Republike Srpske, prošli su kordoni takvih. Od prvih SDS-ovih uskoka, šumara i sličnih, koji su u predstavničku demokratiju došli niodkud i niodkoga, do danas.
I sam SDS je došao tako. On se lažno predstavljao kao stranka. A bio je, u stvari, samo varničenje narodne odlučnosti da više ne ide na gubilišta i da se ne završi veliki teritorijalni projekt srpskog istrebljenja, promovisan kao šahovnica na Drini.
Kakva je korist od tih skupštinskih kordona. Nikakva.
Politička scena Republike Srpske, imala je štetu na kvalitetu i ozbiljnosti. Jednako kao i od SDS-a.
Stoga je, ako se želi podići kvalitet političke scene, predstavničke demokratije i političara, prijeko potrebno cenzurisati Narodnu skupštinu. Ukinuti televizijske prenose, ukinuti naknadno emitovane snimke i duže izvatke iz rasprave, izvještavanje svesti u novinarske tehnološke okvire i Narodnoj skupštini vratiti odlučivanje.
Dabome da će neko reći da to nije demokratski. Možda. Ali, ovo sada je anarhistički. Sa veoma dugim i pogubnim posljedicama.
Pogledajte Ometenog, u Banjaluci. On je direktno pile tog višedecenijskog legla mućaka.
