Piše: Rajko Vasić
Fenomen laži u politici, lako je objašnjiv. To ću reći na dnu.
Nebojša Vukanović, intelektualac u opoziciji Srpske, skoro ko Marina, iznio je u nekoj svojoj pisaniji vijest da je Igor Dodik dobio državljanstvo Hrvatske.
Poslije će se ispostaviti da je to negdje na podkastu objelodanio neki mrljavac koji je nekad radio u MUP-u Hrvatske.
Toga su se dočepali lešinari na društvenim mrežama, oni koji vole da znaju sve o nekom poznatom, više nego da bilo šta učine za sebe, i razglasili uz određenu količinu moralisanja i upita, sve do: Kuda to ide Hrvatska, država?
Danas je, čini mi se, i MUP Hrvatske saopštio da to nije istina niti je podnijet zahtjev za državljanstvo.
Nu.
Šteta je nanesena.
Pošto nema komunizma, nema ni lažnih vijesti. Nema ni krivične odgovornosti za blaćenje i uništavanje nečijeg ugleda i kredibiliteta u javnosti.
Takvim političkim lašcima i medijima, koji to odmah prihvate i učestvuju u lažima, kao što je saraj Oslobođenje naslovilo da je to vijest iz MUP Hrvatske, niko ništa ne može.
Demanti je kao ona storija kad se popneš na neboder pa prospeš jastuk perja. Onda siđeš da demantuješ, da kupiš perje u jastuk.
Vukanova sljedba, koja je sama po sebi upitna, dok glasa za njega, učvrstiće svoja uvjerenja – To je pravi mudonja, naš Vukan.
Javnost je vakcinisana još jednim spuštenim pragom – možeš otvoreno lagati bilo šta o bilo kome.
Političar, u šta se nažalost mora ubrojiti i Nebojša Vukanović, koji laže, čini to iz proste činjenice da nije sposoban da bude političar.
To može da prođe na BN TV. Politika je, ipak, nacionalno djelo, državna odgovornost.
On nije sposoban da bude političar jer misli da njega, kad nešto kaže, čuju svi osim onih pedesetak Amazonaca u brazilskoj prašumi. Da je on toliko poznat i poželjan, da je dovoljno samo da kaže.
Takvo odsustvo realnosti, nesamjerljivo je i neprihvatljivo za politiku.
Politika je gola realnost. Veza sa stvarnošću i sa ljudima.
