Njegovo preosveštenstvo episkop dizeldorfski i njemački Grigorije poručio je danas u Prebilovcima da se na tom svetom mjestu danas slavi pobjeda nevinih i čistih nad krvoločnim i zlim.
Vladika Grigorije je istakao da ljudi treba da budu sa sviješću da nije dovoljno biti samo bezazlen, nego i mudar, i da se uvijek paze i čuvaju jer čitava jedna zajednica i narod mogu da upadnu u obmanu, kako je to srpski narod bio.
U besjedi tokom pomena u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Prebilovcima za 4.000 Srba iz ovog stradalničkog mjesta i donje Hercegovine koje su ubile ustaše, vladika Grigorije je podsjetio na priču Ive Andrića „Aska i Vuk“, kada je malo jagnje iz priče igralo zanosno i dugo sve dok nisu došli pastiri da je spasu od krvoločnog vuka.
– Prije 80 godina u ovom selu, mala dječica kao jaganjci na ovim livadama sa svojim majkama, očevima i bakama radili su ili su se igrali, ali vukovi nisu čekali da oni svoju igru završe, nego su skočili i na najkrvoločniji način ih ubili i onda su, da bi sakrili trag, bacili ih u jame, a pastira niotkuda – rekao je vladika Grigorije.
On je podsjetio na to da su 40 godina nakon pokolja u Prebilovcima „došli pastiri“ i iz zloglasnih jama izvadili kosti ubijenih Prebilovčana.
– Kada smo pomislili, ipak su ovčice i jaganjci spaseni, onda su opet došli vukovi, ljuti i rasrđeni što su njihova nedjela otkrivena i onda su njihove bijele kosti minirali. I nije ni to bilo dovoljno, nego su ih nastojali zatrpati nečistoćom i smećem, a pastira niotkuda. Onda je Bog, pastir dobri, učinio da nakon svega toga siđe ova crkva na te kosti i da ih vaskrsne i pokaže da stari olinjali vuk mora da umre. Stari olinjali vuk, koji je u ovom slučaju simbol smrti i onaj koji donosi smrt, ovdje više nema šta da traži. Smrt ovdje više nema nikakvog udjela. Ove ovčice su spašene i zato su one svete i zato su tako bijele i čiste, jer su se više puta u svojoj krvi okupale, više puta stradale i pokazale da vrijeme koje je proteklo nije ništa strašno ako na kraju dođe pastir dobri – rekao je vladika Grigorije.
On je podsjetio da i danas ljudi treba da idu sa sviješću u svijet da su ovce koje idu među vukove, sa sviješću da nije dovoljno da budu samo bezazleni, nego da budu i mudri, sa sviješću da je moguće da brat ustane na brata i otac na sina, i djeca na roditelje i da se toliko izbezume da postanu vukovi.
– Da uvijek pazimo i čuvamo se. Jer može čitava jedna zajednica i čitav jedan narod da upadne u obmanu, kako smo mi jednom… I u našem narodu ima i bijelih i crnih vukova, a i u drugim narodima ima i jaganjaca i ovaca. Zato je važno da na ovom mjestu svetom, mjestu svijetlom, mjestu pokajanja i mjestu vaskrsenja uvijek slavimo pobjedu nevinih i čistih, čega su simbol jaganjci i ovce, nad krvoločnim i zlim, čega je simbol vukovi – zaključio je vladika Grigorije.
Vladika Grigorije, koji je sa sveštenstvom izgradio hram u Prebilovcima, poželio da Bog dadne da djeca rastu i ljudi se okupljaju na ovom ognjištu na kome grije blagodat Svetih mučeničkih kostiju
Vladika Dimitrije: Kosti mučenika javljaju spasenje, vaskrsenje i blagodat Božiju
Njegovo preosveštenstvo episkop zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije rekao je da kosti mučenika javljaju spasenje, vaskrsenje i blagodat Božiju.
– Danas je višestruka radost. Raduju se i Prebilovački mučenici sa nama. Raduje se i vladika Atanasije koji je bio na prvom obretenju moštiju Prebilovačkih mučenika zajedno sa patrijarhom Pavlom. Tu nam je i vladika Grigorije koji je najzasužniji da se ovaj sada hram ovdje nalazi – rekao je vladika Dimitrije.
Vladika Dimitrije je rekao da hrišćani uvijek trebaju ustrajati u životu, da su tu suze, znoj i napor, ali da iznad svega treba biti otvorenost za blagodat Božiju.
Paroh Gojačić: Izgradnjom hrama u Prebilovcima, Hercegovina je krunisana
Paroh čapljinski Marko Gojačić zahvalio je bratstvu Ekmečić koji su kumovi slave, te najavio da naredne godine slavu preuzima porodica Ždrakanović.
– Dolazite uvijek u ovaj hram i uvijek slavimo Prebilovačke mučenike, ne samo danas već svake nedjelje. Dođite i pređite prag ovoga hrama jer prelazak praga ovoga hrama treba da bude ispunjen ljubavlju, praštanjem i molitvom. Božije je htijenje da se ne sjećao smrti već da uvijek slavimo vaskrsenje – poručio je paroh Gojačić, dodajući da dolazak u Prebilovce znači nezaboravak mučenika, a služba je njihovo slavlje.
Gojačić je pozdravio oca Pavla i igumaniju Serafimu iz manastira Jasenovac.
– Oni su zajedno sa nama na mučeničkom polju, polju stradalnom, polju krsta i golgote, ali i polju vaskrsa. Oni su prije dvije godine u kivotu ponijeli Prebilovačke mošti u manastir Jasenovac. Prošle godine te su mošti miomirisale i vladika Atanasije je dio tih mošti donio u ovaj hram da budu zajedno sa svim moštima i da budu naši zapisnici, da ih se uvijek sjećamo i sa ljubavlju, praštanjem i molitvom prelazimo prag ovoga cvijeta Hercegovine“, rekao je Gojačić.
Prema njegovim riječima, izgradnjom ovoga hrama Hercegovina je krunisana, a krvlju natopljen hercegovački kamen je dobio svoju vječnu dimenziju.
Liturgiju i pomen služili su Njegovo preosveštenstvo episkop zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije i Njegovo preosveštenstvo episkop dizeldorfski i njemački Grigorije. Liturgiji je prisustvovao i episkop bihaćko-petrovački i rmanjski Sergije.
Liturgiji su, uz mnogobrojni narod iz Hercegovine i regiona, prisustvovali direktor Republičkog sekretarijata za vjere Dragan Davidović, poslanici u Predstavničkom domu parlamenta BiH Snježana Novaković Bursać i Ljubica Miljanović, konzul Srbije u Mostaru Marija Bakoč, zamjenik predsjednika Gradskog vijeća Mostara Velibor Milivijević, načelnik opštine Gacko Ognjen Milinković, načelnik opštine Istočni Mostar Božo Sjeran, te igumanija manastira Jasenovac Serafima.
Liturgiji su prisustvovali i predstavnici moto-kluba „Noćni vukovi“.
Molitveno sjećanje održava se na praznik Svetih prebilovačkih i donjohercegovačkih mučenika, u okviru centralnog dana obilježavanja 80 godina od njihovog stradanja.
Prebilovci kod Čapljine simbol su stradanja srpskog naroda na ovim prostorima.
U ovom selu su 1941. godina stradale cijele porodice. Ustaše su ubile i bacile u jamu u Šurmancima više od 850 Prebilovčana, najviše žena i djece. Ovaj zločin je u bivšoj Jugoslaviji prikrivan, a 1961. godine jame u koje su bacani Srbi su zabetonirane.
Otkopavanje 13 jama počelo je 1990. godine, a kosti više od 4.000 Srba 4. avgusta 1991. godine su sahranjene pored hrama u Prebilovcima.
Ovo mjesto je spaljeno i u junu 1992. godine, kada su tokom ofanzive „Čagalj“ pripadnici HOS-a i HVO-a upali u selo kada je i minirana spomen-kosturnica.
Po povratku Srba u Prebilovce poslije 2000. godine, ostaci kostiju Prebilovačkih novomučenika su sakupljeni i sahranjeni u obnovljenoj kripti Hrama Vaskrsenja Hristovog.
Foto: eparhija-zahumskohercegovacka.com 
Foto: eparhija-zahumskohercegovacka.com 
Foto: eparhija-zahumskohercegovacka.com 
Foto: eparhija-zahumskohercegovacka.com
