Izaslanik predsjednika Srbije Miloš Vučević izjavio je da je Nevesinje mjesto na kojem je pisana istorija, koje definiše srpski narod i inspiriše buduća pokoljenja, te da se identitet može sačuvati samo jedinstvom.
Vučević je rekao da u svakoj naciji postoje istorijski znamenita mjesta na kojima je direktno pisana istorija tog naroda i da se prema tim istorijskim mjestima njeguje kultura sjećanja kako bi se pamtilo i učilo na tim primjerima.
– Tako su svi narodi odvajkada čuvali sećanja na svoje nacionalne div-junake da bi sledili njihove primere i izbegli buduće greške i stradanja, da bismo se sećali i borili protiv čovekove najveće slabosti, a to je zaboravnost – rekao je Vučević u Nevesinju na obilježavanju 150 godina od Nevesinjske puške.
Prema njegovim riječima, Nevesinje je jedno od tih mjesta koje je Srbe obilježilo.
– To je mesto gdje se danas nalazimo. To je brdo Grebenac koje nas utvrdi na kamenu. Utvrdi nam Grebenac Srbiju na steni silnoj da budemo zavetno tvrdi i jaki, kao ovaj hercegovački krš i ovaj plemeniti i hrabri narod. Jer se na krvi i žrtvi ovog naroda utemeljila naša savremena, novovekovna nezavisnost – istakao je Vučević.
On je rekao da je na ovom mjestu počeo i zatvoren krug pravde i pravičnosti, krug Božije promisli.
– Na ovom mestu se formirala svetosavska misao i upravo ovde, na jednom od izvora srpstva, odjeknuli su pucanj i poklič – istakao je Vučević.
On je upozorio da su u prošlosti lažne ideologije i varljive politike i propagande nastojale da Nevesinjsku pušku predstave kao ustanak „naroda i narodnosti Jugoslavije“ koji su se digli da stvaraju socijalnu republiku, izvrćući samu suštinu ustanka.
– Pisane su knjige i snimani filmski spektakli kako bi se doprlo do što širih društvenih slojeva, a prije svega mladih. Ta laž dobar je primer kako je tokom komunističkog i Brozovog perioda, ali i danas, vršena krađa istorije, krađa nacionalnih pobeda i na kraju – krađa identiteta – rekao je Vučević.
On je naglasio da je jedina istina da je ovdje Srbin lio krv za slobodu svih, da je vjerovao naivno i časno da on u svom junaštvu treba i drugima slobodu da podari.
– Verovao je da se dobro dobrim vraća. A svi događaji nakon Nevesinjske puške gorko su ga demantovali i duboko nas opominju – rekao je Vučević.
Najtragičnije od svega, smatra Vučević, je to što je turobni 20. vijek u kojem su se desili Jasenovac, Jadovno, sve jame bezdane i stradanja srpske, iznjedrio generacije koje su se odrodile od Srba.
– To su upravo oni koji bi istoriju i očeve naše i očeve njihovih očeva zamenili za šarene laže i jeftina obećanja i koji bi revolucijom da naprave diskontinuitet od Nemanjića do danas – rekao je Vučević.
Vučević je ukazao da su takvi i oni kojima je plenum ispred kanona i zakona, koji bi i svjetovnu i duhovnu vlast da biraju na ulici i pod ucjenom blokada, oni kojima je podrška strane zemlje ispred podrške otadžbine, oni koji govore da će biti bolje tek kad prestanemo da postojimo.
– To je nova opasnost sa kojom se suočavamo — opasnost unutrašnjeg razdora. I mi danas moramo da odbranimo i otadžbinu i narodno jedinstvo. To su danas naši prvenstveni zadaci. Naše misli i strepnje okrenute su tome — kako da sačuvamo milo srpstvo i Srbiju – poručio je Vučević.
On smatra da je nevesinjski ustanak ponovo važan kao podsjećanje na to da je srpstvo jedno i jedinstveno, bez obzira na to u kojim državama obitava.
– Da nas podseti da kada smo bili jedno i jedinstveni, sve sile ovoga sveta na Berlinskom kongresu morale su da priznaju i potvrde našu državnost i slobodu. Da su naši preci ginuli znajući da je osnovni cilj – da sačuvamo narod, veru i državu od Boga datu – rekao je Vučević.
On je poručio da današnje sabranje treba da bude i opomena i nadahnuće.
– Nevesinjska puška nije pucala samo protiv tlačitelja i ugnjetača, ona je odjeknula kao zavet i kao opomena da sloboda nije dar, već ogroman dug prema precima. Kada smo zajedno, ujedinjeni u dobru, niko nas ne može pobediti. To je jedini put da u budućnosti sačuvamo ono za šta živimo i o čemu brinemo – našu otadžbinu, narod i veru – naglasio je Vučević.
