Kancelarija OHR-a, postupajući van svojih nadležnosti i preuzimajući ulogu sudoba, „zamrznula“ je 7. marta 2003. godine bankovne račune predsjednika Skupštine grada Srpsko Sarajevo Milovana Bjelice.
Razlog je bio isti, kao i za niz drugih smijenjenih lica kojima su oduzimana osnovna prava da rade i raspolažu svojim novcem – navodno „postojanje jasnih dokaza“ o umiješanosti u mrežu koja pomaže skrivanje Radovana Karadžića.
Uz ovu (dokazima nikada potkrijepljenu) frazu, išle su i optužbe za „opstrukcju Dejtonskog sporazuma“.
Na stotine funkcionera, pripadnika Vojske Republike Srpske i običnih građana srpske nacionalnosti bivali su ukloljeni sa funkcija ili im je zabranjivan bilo kakav rad.
Na isti datum 2001. visoki predstavnik u BiH Volfgang Petrič smijenio je Hrvata Antu Jelavića sa mjesta člana Predsjedništva BiH, Ivu Andrića Lužanskog kao delegata u Predstavničkom domu, te Marka Tokića i Zdravka Batinića sa svih funkcija.
Njima je zabranjeno da obavljaju bilo koju funkciju, kao i da izlaze na izbore.
Međunarodni protektorat u BiH traje i danas.
