Intervju Donalda Trampa, dat američkom časopisu „Blumberg biznisvik“, u kojem je neočekivano oštro kritikovao Tajvan, iznenadio je vladu i narod na tom ostrvu, ali i cijelu Istočnu Aziju.
Posebno od dolaska na vlast administracije predsjednika Džezefa Bajden, Tajvan uživa otvorenu i nedvosmislenu političku i vojnu naklonost Vašingtona, a američki lider je čak u više navrata javno rekao da će njegova država oružjem braniti Tajvan ukoliko matica Kina pokuša da silom izmjeni „status kvo“.
Međutim, u svom tipičnom biznis maniru, koji u međunarodne odnose i politiku unosi logiku poslovne transakcije, predsjednički kandidat Donald Tramp je novinarima Blumberg biznisvika u odnosu na Tajvan nedavno izjavio sljedeće: „Uzeli su nam cijelu industriju čipova. Tajvan treba da nam plati za odbranu. Znate, mi nismo drugačiji od neke osiguravajuće firme. Tajvan nam nikad ništa nije dao“.
Nije sasvim jasno na šta se konkretno odnose ove Trampove riječi, pogotovo kada se ima u vidu da su prije izrastanja Tajvana u najvažnijeg svjetskog proizvođača naprednih čipova na svijetu, taj status od Sjedinjenih Država najprije preuzeli Japan, pa onda i Republika Koreja.
Kada je riječ o odbrani, međutim, pojedini azijski mediji spekulišu da je Tramp nezadovoljan činjenicom da je administracija predsjednika Džozefa Bajdena nedavno odvojila dvije milijarde dolara novca američkih poreskih obveznika za odbranu Tajvana.
Odnosno, moguće je da Tramp namjerava da od Tajpeja traži da finansijski više doprinese zajedničkim vježbama, pa možda čak snosi i troškove za patroliranje američkih brodova i podmornica u okolini tog ostrva.
Razočaranje na Tajvanu
Mada je intervju dat još prije nekoliko nedjelja, on je tek u proteklih nekoliko dana došao u fokus medija i sada je predmet debata u Istočnoj Aziji.
Trampove primjedbe u odnosu na Tajvan izazvale su veliko razočaranje i zabrinutost na tom ostrvu iz dva osnovna razloga.
Prvi je taj što je Tajvan zapravo jedan od najvećih mušterija američkog naoružanja na svijetu – u 2023. na isporuku Tajvanu čekalo je naoružanje poput tenkova „Abrams“, aviona „F-16“, protivbordskih raketa „harpun“ ili dronova samoubica „svičblejd“ ukupne vrijednosti od čak 19 milijardi američkih dolara. Riječ je, dakle o oružju za koje su potpisani ugovori i Tajvan položio kaparu.
Najveći dio tih ugovora, zapravo, je sklopljen još za vrijeme Trampove vlade. Konkretno, za vrijeme duplog mandata predsjednika Obame i jednokratnog mandata predsjednika Trampa, Tajvan je od SAD naručio oružje vrijedno čak 32 milijarde dolara, od čega je čak 18 milijardi ostvareno unutar četvorogodišnje Trampove vladavine.
Drugi razlog je taj što je najveći tajvanski i svjetski proizvođač čipova po ugovoru „TSMC“, nakon višegodišnjih pritisaka vlade u Vašingtonu, odlučio da odstupi od svoje decenijske prakse proizvodnje čipova isključivo na Tajvanu ili u matici Kini i otvori nove, skupe fabrike u SAD i drugim zemljama vojnopolitičkim saveznicama Vašingtona, kao što su Japan i Njemačka. Ovo zato da bi se omogućilo stabilnije i trajnije snabdijevanje tih privreda deficitarnim čipovima promjera između šest i tri nanometra, koji nalaze primenu u superkompjuterima i neophodni su za razvoj vještačke inteligencije, i predupredio pogubni scenario u kojem, usled rata u Tajvanskom moreuzu, dolazi do potpune nestašice tih proizvoda strateškog značaja u SAD i na kolektivnom Zapadu.
„TSMC“ je praktično jedino preduzeće u svijetu koje je sposobno da pouzdano izradi tako napredne čipove i pristanak te korporacije da u SAD izgradi čak dvije fabrike za njihovu proizvodnju znači će i neizbježan transfer tehnologija i znanja, budući da će stotine tajvanskih inženjera preći da radi u SAD, gdje će onda sigurno postati meta domaćih kompanija poput „Nvidije“ i „Intela“. Te američke kompanije do sada su znatan dio čipova koji su ugrađivale u aparate pod svojim brendom zapravo poručivale od „TSMC“-a sa Tajvana.
Dan nakon Trampovog intervjua Blumbergu vrijednost dionica „TSMC“ na berzi je pala za 30 milijardi dolara.
Ekonomski oprtunizam?
Mada Trampova diplomatski gledano neodmjerena izjava ide u prilog vlastima u Pekingu, većina analitičara u Istočnoj Aziji je vrlo oprezna u njenom tumačenju, budući da je u SAD trenutno u toku izborna kampanja, kada se daju mnoge oštre izjave.
Dalje, upravo je administracija bivšeg predsjednika Trampa ta koja je počela da uvodi visoke carine na kineske uvozne artikle, a ne treba ni zaboraviti da je nakon otpočinjanja epidemije kovida-19 Tramp za nju otvoreno okrivio vlasti u Pekingu i novi korona virus javno nazivao „kineskim virusom“.
Puno toga u vezi politike prema Pekingu i Tajpeju zavisiće i od toga kojim ljudima će se Donald Tramp okružiti nakon eventualne pobjede na izborima i dolaska na vlast. Poznato je da su kadrovi poput Džona Boltona i Majka Pompeja, koji su služili u njegovoj prethodnoj administraciji, bili izrazito antikineski nastrojeni i zdušno podržavali Tajvan u njegovim nastojanjima da se ekonomski što više odvoji od matice Kine i politički i vojno čvršće prikloni Vašingtonu.
Mnogi analitičari u Aziji, u tom pogledu, smatraju da separatističke vlasti na Tajvanu, koje posljednjih godina očigledno nastoje da polako erodiraju princip jedne Kine i prošire de fakto nezavisnost svog ostrva, ne treba da brinu da bi ih SAD u slučaju pobjede Donalda Trampa na predsjedničkim izborima napustile u tom nastojanju.
Oni podsjećaju na slične bombastične izjave s početka prethodnog Trampovog mandata o tome kako SAD neće štititi evropske članice NATO ako one ne uvećaju izdvajanja za odbranu, kao i njegov zahtjev Japanu da odvoji više novca za odbranu i držanje američkih trupa na svojoj teritoriji. Tadašnji japanski premijer Šinzo Abe te Trampove primjedbe brzo je neutralisao tako što je formulisao program japanskih investicija u SAD u visini od 15 milijardi dolara i uputio se u Trampov dom na Floridi, gdje je sa domaćinom razvio prisni lični odnos, između ostalog, igrajući s njim golf. Tako Trampova ideja da Japan uveća godišnja izdvajanja za prisustvo američkih trupa na svojoj teritoriji sa dvije na osam milijardi dolara, na kraju, nije bila realizovana.
Ta prošla iskustva, dakle, sugerišu da, ako bi vlasti na Tajvanu otvorile svoje trezore i na neki način doprinele smanjenju američkog deficita u trgovini s njima (koji je u 2022. iznosio oko 50 milijardi dolara), drastični zaokret u američkoj politici prema Tajvanu pod Trampom bio izbjegnut.
Ipak, tajvanski premijer Čo Đuntai morao je da izađe pred kamere kako bi umirio domaću javnost. On je naglasio da je odnos SAD i Tajvana čvrst poput stijene i dodao da će njegovo ostrvo „preuzeti više odgovornosti za sopstvenu odbranu“.
