
Piše: Rajko Vasić
Ta tema je ostala nepraktikovana i neistražena. Najviše zbog toga što je opšti nivo izbora, dakle akteri, stranke, kandidati, mediji… od početka višestranačke ere, bio veoma nizak, neartikulisan i neregulisan.
Zapad je ovdje, preko svojih jevtinih aktera, forsirao usitnjavanje političke scene, izlazak što više kandidata na izbore, ulazak apsoslutnih neartikularaca u skupštine, i Narodnu i opštinske i gradske.
Ovdašnji živalj, koji je radi učešća na višestranačkom izborju prestao da jede, jebe i pije, uživao je u tome, nemogavši da shvati da je to upereno protiv njih, protiv Srpske i protiv političkog bića.
Tako smo dobili permanentnu rudnu žilu AAA kandidata i izabranika – analfabeti amateri anarhisti.
To je počelo još u SDS-ovim skupštinama Republike Srpske.
Kada se prisjetim svih aktera ovdašnje političke scene, čak i na preskok, uhvati me jeza i četeres dana nemam napretka.
To se drži i danas. Od SDS-ovog šumara do profesorice Jelene i Balonačelnika.
Neshvatljiva konstanta.
Tako se javio problem kandidovanja normalnih aktera, iz normalnih stranaka, kada je na nekom mjestu već izabran načelnik, gradonačelnik ili kada je iz neke izborne jedinice, prošli put, u Skupštinu ušao neki mimoisvijet.
Kampanja za pojedinačne funkcije ne može izbjeći sukob i kontriranje dva kandidata.
U slučaju kada je jedan klasični budalaš, normalni kandidata je u velikom problemu. Nemoguće je da se sukobljava i polemiše sa njim jer su to potpuno različiti jezici, nivoi svijesti i neadekvatni receptori. Birači i glasači normalnog kandidata ne primaju poruke i jezik koji je za budalaše.
Taj rascjep u kompetencijama, referencama, programima, još pojačava razlika između neke male stranke, ili priručnog pokreta i velike političke stranke.
SNSD je bio u velikom problemu za pronalazak protivkandidata u Banjaluci. Taj posao je uspješno obavio i dosta efikasno vodi kampanju.
Šobotu treba dati zlatnu medalju i sva ordenja samo zato što se kandidodavo. Veoma je teško odlučiti se da budeš protivkandidat nekoj priludi, budibogsnamici i skakomajmunčetu.
Velika politička stranka ne smije dozvoliti da dođe do banjalučkog slučaja. To je jedini i najefikasniji lijek protiv ovakvih situacija.