
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je naglasio da u svakoj generaciji dođe trenutak kada narod mora da bira, ali ne između rata i mira, nego između istine i komformizma i ukazao da je ovo taj trenutak.
– Nismo ovdje da rušimo ono što je Dejton izgradio. Zadatak nam je da to zaštitimo od onih koji su zaboravili šta je Dejton. Nismo ovdje da razgrađujemo BiH. Ovdje smo da podsjetimo svijet šta ona zaista jeste: složena suverena zemlja, sastavljena od dva entiteta i tri naroda. Tom zemljom se ne može upravljati dekretima, nju može održati samo unutrašnji dogovor – naglasio je predsjednik Srpske u obraćanju u Narodnoj skupštini Republike Srpske koje Srna prenosi u cijelosti:
Sa ovog mjesta pozivamo na saradnju, zasnovanu na ravnopravnosti, paritetu, saglasnosti i ustavnom poretku. Sa ovog mjesta upućujem i poruku – ne samo građanima Republike Srpske, već svakom Bošnjaku, svakom Hrvatu, svakom Srbinu, svakom građaninu ove zemlje: Mi ne tražimo ništa što nije naše. Samo tražimo da nam se naše ne oduzima!
Spremni smo da gradimo budućnost u kojoj će svi narodi napredovati. U kojoj će svi resursi, uključujući kritične minerale, biti iskorišćeni za razvoj svih, a ne za bogaćenje pojedinaca. U kojoj niko neće biti ućutkivan, i niko neće biti krivično gonjen zato što brani sporazum koji smo svi potpisali.
Saslušajmo jedni druge. Razgovarajmo – otvoreno, bez strane prisile. I počnimo odmah.
Otpočnimo strukturisan i dobronamjeran dijalog svih strana potpisnica Dejtonskog sporazuma sa ciljem da se vratimo izvornom tekstu, namjeri i strukturi Dejtonskog mirovnog sporazuma. Svaka eventualna izmjena mora biti razmatrana i usaglašena isključivo kroz ustavne mehanizme predviđene Dejtonskim sporazumom.
Ovo nije poziv na razgradnju BiH. Ovo je poziv da se vrati na ustavne osnove. Jedino sigurno utočište za sve u BiH je Dejtonski sporazum. Da se nadogradi samo u mjeri u kojoj za to postoji saglasnost.
Sjetite se kada su stranci ovdje prestali da dolaze i šta su nam time poručili.
Ovo je poziv da se uvaži činjenica da mir nije moguće održati pritiskom, kažnjavanjem ili dekretim, već isključivo uzajamnim uvažavanjem i dogovorom.













































