
Odbrana Sarajevsko-romanijske regije od 1992. do 1995. godine odredila je sudbinu ne samo ovog kraja već i cijele Republike Srpske, a sarajevski Srbi podnijeli su ogromne žrtve u proteklom ratu, izjavio je Srni vršilac dužnosti direktora Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih civila Viktor Nuždić.
– Borci Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske su svojom hrabrošću i odlučnošću odbijali brojne neprijateljske ofanzive, braneći svaku stopu svoje otadžbine – rekao je Nuždić, povodom obilježavanja Dana odbrane Sarajevsko-romanijske regije.
On je naglasio da su Srbi Sarajeva među prvima osjetili svu surovost i strahote rata.
– Ubistvo srpskog starog svata na Baščaršiji poslužilo je kao surova opomena i jasan znak šta Srbe očekuje u narednim danima – istakao je Nuždić.
Nuždić je napomenuo da su ubrzo uslijedili novi zločini u logorima – „Kazani“, „Silos“, „Viktor Bubanj“ i na brojnim drugi lokalitetima u Sarajevu, koji su postali mjesta mučenja i stradanja srpskog naroda.
– Samo uzimajući u obzir ova stradanja, možemo istinski shvatiti koliki značaj ima odbrana Sarajevsko-romanijske regije – istakao je Nuždić.
Prema njegovim riječima, posebno je značajan 16. jun 1992. godine, kada je uspostavljena saobraćajna komunikacija Lukavica-Pale.
– Ovaj put bio je ključna veza koja je omogućila redovno snabdijevanje srpskih naselja kao i evakuaciju ranjenih. Upravo je ovaj uspjeh simbol hrabrosti i otpora naroda koji nije odustajao u najtežim trenucima rata – naglasio je Nuždić.
Predstavnici Republike Srpske i Srbije položili su danas vijence Vojničkom spomen-groblju „Novi Zejtinlik“ na Sokocu, povodom obilježavanja Dana odbrane Sarajevsko-romanijske regije, jednog od najtežih zadataka koje je izvršila Vojska Republike Srpske, odnosno Sarajevsko-romanijski korpus tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata.
Na Vojničkom groblju „Novi Zejtinlik“ na Sokocu sahranjeno je 949 poginulih boraca Sarajevsko-romanijskog korpusa.
Sarajevsko-romanijski korpus formiran je 22. maja 1992. godine prema nalogu Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, a sjedište mu je bilo u Lukavici. Srpski vojnici iz ovog korpusa odbili su 35 ofanziva koje su jedinice takozvane Armije BiH izvele prema položajima Sarajevsko-romanijskog korpusa u želju da izađu na Drinu.