Piše: Rajko Vasić
To je sociološko-dijagnostičko pitanje.
Njeno djelovanje nije moguće objasniti segmentirano:
- Izdajom,
- Kolaboracionizmom,
- Poturištvom,
- Plaćeništvom,
- Ucjenom.
Ne može ni uzimajući u obzir zajedno sve ove elemente, kao da svi postoje.
Čak ni da su ih Inglezi snimili na grupnom seksu. Svi gologuzi na kamari, na hrpi, na kupi, a onda se iz ćoška zalijeće gologuzi trblasti Crnadak i naskoči na tu piramidu tjelesa. Borenović samo kmeknu.
Dvije su konstante, kod njih, prisutne:
- Klasična srpska jetrvska mržnja prema Srbima.
- Politička bolest dugogodišnje nemoći.
Time se može objasniti proces da se, na svaku aktivnost Republike Srpske, za nešto svoje, nešto državno, nešto što joj je oteto, opozicija diže krvoločnije nego akteri unitarističkog Saraj-Čadora.
To je ludilo podsvjesnog straha da će opet ostati nemoćni, nebitni i prevaziđeni.
Njihova podsvijest nalaže im konstantnu krvoločnost i srbomrzilaštvo kao način opstanka i površinske egzistencije između izbora. Racionalizam tu ne može da pomogne.
Šta opozicija ima od toga što se ne usvoji Zakon o zaštiti ustavnog uređenja Republike Srpske? Nema ništa. Birači i ne znaju, niti ih zanima, da li su oni glasali „za“ ili „protiv“.
To može da bude samo psihološko-politički poremećaj ličnosti. Neke svoje manjkave, rizične, segmente ličnosti, koje ima svako, oni transponuju u političku aktivnost.
Republika Srpska već ima svoj Ustav i svoje ustavno uređenje. Republika Srpska je država.
Posve je normlano da se Ustav i država opreme pratećim zakonima i institucijama. To nije nikakva djelatnost protiv njihovog omiljenog i ljubljenog Sarajeva. To nije djelatnost protiv nečijeg mišljenja ili stava. Oni nemaju ni mišljenje, ni stav, ni politički program.
Ali, ne možeš biti državljanin Republike Srpske, da ne kažem njima nerazumljivu riječ, Srbin, a raditi protiv Republike Srpske.
Srpska izdajnička opozicija ruši Republiku Srpsku. To je rezultanta njihove petnaestogodišnje aktivnosti.
Oni nemaju želju da pobijede na izborima. Njihovi prohtjevi su samo, rušenje, destrukcija, devastiranje, ometanje.
Oni i ne mogu da pobijede na izborima. Za pobjedu je potrebno:
- Stranačka organizacija na cijelom području Srpske
- Političko vrijeme za pobjedu, za preokret, za zaokret.
Kada su mudri srpski izdajnici i zapadaši uvalili mandat Dodiku, 2005, imali su namjeru da SNSD preda Policiju Republike Srpske, a, onda, Ivanić se vrati u belom odelu. SNSD tada nije imao organizaciju za pobjedu. Ali, nije dao Policiju Republike Srpske. U krvavoj političkoj borbi, rizičnoj za glave.
Dolaze izbori 2006. I vrijeme zaokreta. Javnost i birači su shvatili šta se dogodilo i SNSD je pobijedio. Ubio. Tada je počeo da gradi organizaciju koja može da prihvati takvu pobjedu i takvu podršku birača.
Ostalo je istorija tragedija današnje opozicije.
Za njih, vrijeme pobjede neće nikada doći.
Njihov zadatak je da, samo, useru Republiku Srpsku, ko nemoćna izrađena volusina, štalska vrata.
