Piše: Rajko Vasić
U „BiH“ se pojavio ranoradikalski uradak nekog muslimanskog intelektualoida koji saziva hiljadu muslimana da idu da klanjaju u Široku Brijeg.
Kolikogod to izgledalo kao provokacija ili luda dosjetka nekog neiživljenog nevažnika, to je ozbiljan indikativ stanja kolektivne svijesti muslimana „BiH“, koji se već neko vrijeme okomljuju na Hrvate, Čovića i HDZ, na Hrvatsku, sa raznim optužbama za nedjela prema „BiH“.
To nije posljedica sumanutih jediniki na humusu društvenih mreža. Radi se o političkoj akciji u kojoj se predviđa da Republici Srpskoj ne mogu ništa pa da pošto-poto moraju slomiti Hrvate.
Da je na vidiku slom Republike Srpske, Hrvati bi sami prišli muslimanima. Ovako, dok se Srpska bori, za njih ima nade.
Zato Čović, juče, izjavljuje o tri federalne jedinice.
Nu, to nije ništa. Najopasniji pravac muslimanskog teritorijalističkog nacizma je neprestana ofanziva na Republiku Srpsku. To se prikriva potrebom da „država“ funkcioniše, a provodi se najgrđa unitarizacija, kao priprema za preuzimanje teritorije, poništenje Srpske i eliminaciju Srba.
Praksis nacizma je upravo to. Zaposjedanje tuđe teritorije i eliminacija življa, na bilo koji način.
Muslimani su nastajali pojedinačno, a ne kao kolektivitet. Nisu nastali kao nacija. Nikada nisu imali državu.
Muslimani u „BiH“ su, samo, rasuti vjerski teret. Primanjem islama, prevjerom, za vrijeme otomanske okupacije, razasuti su po mnogim prostorima prostora BiH.
Ali to ne znači da mogu da polažu pravo na tu teritoriju. Na Široki, na Sutjesku, na Drinu, na Banjaluku… Oni, pak, polažu to pravo.
Zato neprestano progone svakog predsjednika Republike Srpske. Računajući da će obezglavljivanje donijeti rasulo u Srpskoj i njihov ulazak u Banjaluku, uz cvjetni doček od strane izdajnika i kolaboracionista. Tako im mede zapadaši koji ih podržavaju.
Ali, kroz cijelu tu borbu, nisu primijetili da je te njihove „BiH“ sve manje i manje.
Predsjednici Srpske se mijenjaju, a „BiH“ nestaje.
