Savez logoraša Republike Srpske pokrenuće inicijativu da se neustavni Sud i Tužilaštvo BiH izmjeste sa lokacije zloglasnog logora za Srbe „Viktor Bubanj“ u Sarajevu. Razlozi su brojni, između ostalog i to što se danas na tom mjestu donose sramne presude zvaničnicima Srpske i srpskom narodu, kaže predsjednik Saveza logoraša Republike Srpske Anđelko Nosović.
Kroz logor u bivšoj kasarni JNA tokom rata prošlo je blizu 5.000 uglavnom Srba iz Sarajeva, desetine je ubijeno ili kasnije preminulo od posljedica torture. Mnogi logoraši su poslije rata raseljeni kako ne bi svjedočili o zločinima. U sudnicama u kojima su nekada bili tamničeni Srbi poslije rata se sudilo njihovim tamničarima, osuđena su tek dvojica stražara na minimalne zatvorske kazne.
Samo u BiH moguće je nekadašnje mučilište za Srbe pretvoriti u sudnicu. Više od dvije decenije pravosudni kompleks BiH egzistira u nekadašnjoj kasarni „Viktor Bubanj“ u Sarajevu, koja je u ratu bila logor za Srbe. Vlasti BiH, početkom 2000-tih, pod pritiskom Pedija Ešdauna, donijele su odluku da upravo na tom mjestu smjeste Sud i Tužilaštvo, ništa im nije značilo što je tu bilo utamničeno 5.000 Srba.
– Tu je bilo trudnica, žena, starijih ljudi, to je jednostavno bila inkcizicija za Srbe 90-ti, ali, nažalost, i danas je to inkcvizicija za srpski narod. Ako je to mjesto gdje tzv. visoki predstavnik zajedno sa polulegalnim Sudom BiH pokušava da dovede predsjednika Republike Srpske da mu tu sudi, osuđuje, da ga zatvara, a šta je to drugo nego suđenje Srbima i to nije mjesto pravde i pravičnost i to mjesto vrijeđa svakog logoraša koji je prošao torturu – rekao je Anđelko Nosović, predsjednik saveza logoraša Republike Srpske.
Torture, fizička iživljavanja, silovanja, na kraju ubistva bila su svakodnevica. Više od 100 srpskih logoraša nije dočekalo kraj rata. Prema svjedočenju preživjelih, logor je posjećivao i Alija Izetbegović. Žalosno je, kažu logoraši, da i danas u Sudu i Tužilaštvu rade oni koji su ih u ratu ispitivali, mučili, sudili.
– U podrumu ovog zatvora su bili zarobljeni i srpski vojnici. Ja nisam bio u podrumskim prostorijama, ali sam svakodnevno čuo krike i jauke zatvorenika. I danas imam posljedice zlostavljanja i mučenja kojima sam bio podvrgnut u zatvoru u kasarani „Viktor Bubanj“ – svjedočio je Borislav Šušić, Srbin iz Sarajeva, novembra 1995.
– Ulaskom u kasarnu „Viktor Bubanj“ bio nam je pripremljen doček, od strane vojske, teritorijalne odbrane. Tu je svih 12 lica srpske nacionalnosti, koja su dovedena iz Centralnog zatvora, pretučeno. Iz ćelije su me svaki dan izvodili kod istražnog sudije na ispitivanje, tjerali su me da priznam da imam radio-stanicu, oružje i da srpskoj strani javljam gdje da ispaljuju granate – iz svjedočenja Mitra Šiljegovića, Srbina iz Sarajeva, 27. april 2005.
Neposredno nakon što je uspostavljen Sud i Tužilaštvo, srpski logoraši pokušali su 2003. da postave ploču kao podsjetnik na strašne događaje – federalne i kantonalne vlasti u Sarajevu nisu dozvolile. Sada pokreću inicijativu da se te pravosudne institucije u potpunosti izmjeste sa ove lokacije.
– I zato ćemo svim silama nastojati da se to desi. Mi smo mali kao organizacija, ali ćemo pokrenuti tu inicijativu i nastojati da to uradimo – naglasio je Boško Tomić, savjetnik srpskog člana Predsjedništva BiH.
Anđelko Nosović, predsjednik saveza logoraša Republike Srpske, kaže da je BiH nesretna država.
– Tu prije svega nikada nije ni trebalo da bude Sud. Sramna odluka tadašnjih institucija, bez obzira ko je bio, da se u logoru, kroz koji je prošlo 5.000 Srba, od čega je nastaradalo na stotine, napravi mjesto gdje će se ponovo Srbima suditi. Ova Bosna je nesretna država – rekao je Nosović.
Inicijativu Savez logoraša Republike Srpske za izmještanje neustavnog Suda i Tužilaštva BiH sa lokaliteta nekadašnjeg logora za Srbe priprema u saradnji sa Ministarstvom pravde Republike Srpske.
