Ne može ništa.
To se, nekad, na selu, rješavalo upozorenjem: Stani tamo ukraj, da ne smetaš.
Uvijek sam bio protiv toga da u vrhunsku politiku, politiku nacionalnog i državnog vrha, ulaze oni koji ne pripadaju političkoj sferi – elektronci, ljekari…
Politika jeste zanat, ali je i multikompleksno društveno obrazovanje. Jeste posebna tehnologija uma. Jeste ogromno predznanje. Jeste banalna praktika koja omogućava lavirintaciju između činjenica i mogućnosti. Kod ljekara, ne možeš operisati žuzč prolazeći kroz bubreg. Ili, umjesto otpornika, postaviti sklopku.
Sve ovo izgleda kao pametovanje.
Nu.
Ja, kad odem da kupim žicu za MIG zavarivanje, ljudi me potcjenjivački gledaju. Znaju da nisam iz tog zanata.
Republika Srpska je pod neprestanim napadima i ofanzivama na Ustav.
Muslimanski unitaristi i zapadaški destruktori, koji su uvijek na njihovoj strani, devastirali su Ustav BiH, koji nije donijela BiH, već Dejtonski sporazum.
Nakon toga, krenuli su na Ustav Republike Srpske. Iako uvijek predstavljaju da je to protiv Radovana, protiv Biljane, protiv Dodika… Ali, konstitutivnost svih svuda, npr, koja je nametnuta i protivdejtonska, direktan je napad na Ustav Republike Srpske.
Nepostojeća „državna imovina“, takođe. Osuđivanje i onemogućavanje predsjednika Republike Srpske, zbog toga što je poštovao Ustav i radio po ustavnim dužnostima, napad je na Ustav kao temelj Republike Srpske.
Šta tu može da pomogne električar ili ljekar? Ne može ništa. Zato upadamo u jadne i smiješne situacije.
Za prijevremene izbore, kandidati su profesor ustavnog prava i profesor struje.
Odnosni kandidat, profesor struje, ima naučne radove i knjige iz te oblasti, ali to je, u ovom ustavnom i političkom arealu, apsolutno bezvrijedno.
Kako da profesor ustavnog prava i profesor struje učestvuju u televizijskoj debati povodom kandidature? Nikako.
Zato se, uz sve MMR (mućke mudrog rukovodstva) pribjeglo debati između profesora struje i direktora struje. Što je, po efektu, jednako loše, kao i prethodna varijanta.
Politička javnost, Republika Srpska, ništa ne dobija. Nema izbora, nema opredjeljenja, nema više mogućnosti.
Zato je posve regresivno isticati takvog kandidata na izborima za predsjednika Republike.
To je potcjenjivanje Republike Srpske.
Ali i profesora Blanuše.
Autor: Rajko Vasić
