Treći tom „Atlasa zločina nad Srbima tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata“, predstavljen danas na Sajmu knjiga u Beogradu, odnosi se na 1994. kao treću ratnu godinu, a ovo izdanje Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih licima značajno je jer predstavlja svojevrsni štit od pokušaja revizije istorije.
Direktor Republičkog centra za istraživanje ratnih zločina Viktor Nuždić izjavio je na promociji na štandu Republike Srpske da je „Atlas“ jedno od najznačajnijih izdanja u Srpskoj, jer ima formu naučnog rada i predstavlja priručnik za medijsko izvještavanje o zločinima nad Srbima u proteklom ratu.
– Željeli smo i da ukažemo da su žrtve imale živote i da im ih je neko nasilno oduzeo – rekao je Nuždić.
On je naveo da sva tri toma imaju za cilj da vrate identitet žrtvama kako ne bi bile zaboravljene i da ukažu na obim i razmjere zločina nad Srbima.
Nuždić je napomenuo da je „Atlas zločina nad Srbima“ nastao iz potrebe da se urade kompletna istraživanja o stradanju Srba u odnosu na mikrolokaciju, što je i urađeno u sva tri objavljena toma.
On je podsjetio da je prvim tomom, koji se odnosi na 1992. godinu, obuhvaćeno 76 masovnih stratišta Srba, u drugom, koji je posvećen 1993. godini, 11 stratišta, a u trećem sedam.
– Druga dva toma su omaž Vojsci Republike Srpske, koja je sačuvala Srbe od ponavljanja genocida iz Drugog svjetskog rata – rekao je Nuždić.
Siniša Simikić je objasnio da se na stratištima poput sela Jelečići ide na to da se izbriše svaki trag postojanja Srba, jer se ruše spomen-table koje svjedoče o zlodjelima i o žrtvama.
– Zato je „Atlas zločina“ urađen tako da bude svojevrsni omaž žrtvama, ali i mjestima u kojima više nema Srba“, rekao je Simikić.
Na štandu Republike Srpske predstavljeno je još jedno izdanje Centra – knjiga „Ko ružan san, zadnji put pogledajte grad – Zločin nad Srbima u Mostaru i okolini (1992-1995)“ autora Predraga Loze.
Istoričar Lozo istakao je da su zločini i progon Srba doveli do toga da je srpska zajednica u gradu na Neretvi gotovo dovedena do nestanka.
– U knjizi su obuhvaćene izjave žrtava logora „Lora“ i Dretelj, u koje su mostarski Srbi odvođeni, kao i drugih ljudi koji su preživjeli velike patnje. Nisam ja ovu knjigu napisao, ja sam je samo zapisao. Napisali su je mučenici iz „Lore“ i Dretelja, kao i naše komšije koje su činile zločine – rekao je Lozo.
On je naglasio da je propaganda bila okidač za mnoge zločine nad Srbima u Mostaru i u odlini Neretve, jer su zapadni mediji Srbe predstavljali kao agresore, prećutkujući stravične zločine o njima.
Isto tako, kako je ukazao, ti mediji su stalno pričali o rušenju Starog mosta, dok rušenje manastira Žitomislić nisu ni pomenuli, baš kao i odvođenje Srba u logore, ubistva, mučenje i progon.
