Presjednik SNSD-a Milorad Dodik nedavno je u Istočnom Sarajevu govorio o gorućim problemima u BiH. Položaju Srba, napadima na Republiku Srpsku, opasnim, integrativnim tendencijama Sarajeva ka Istočnom Sarajevu i „zaradio“ prijavu Tužilaštvu, postupak u CIK-u i nezapamćenu medijsku histeriju u Federaciji.
To je pritisak na Srbe, da prepuste Bošnjacima da odlučuju o njihovoj sudbini – odgovaraju iz SNSD-a.
Istovremeno, svi su „slijepi i gluvi“ na uznemirujuće i kontinuirane poruke mržnje prema Srbima, od vodećih bošnjačkih političara i muslimanskih vjerskih autoriteta.
Digla se sarajevska „kuka i motika“ zbog predizbornog govora Milorada Dodika o islamizaciji, muslimanskom nacionalizmu, unitarnoj Bosni, prelivanju Bošnjaka iz Sarajeva i masovnoj kupovini nekretnina u Istočnom Sarajevu. CIK je hitno pokrenula postupak, podnijeta je krivična prijava protiv Dodika zbog navodnog širenja vjerske i nacionalne mržnje. Cilj – ućutkati Srbe?
– Istina je da je razvijen fundamentalistički, poliitčki islamizam u BiH. Pa, to je tačno. To kažu obavještajno-bezbjednosne strukture. Hoćete da žmirimo? Šta hoćete da kažete, da ne smijemo da kažemo da smo Srbi? Da vi možete da odlučujete o svemu, o nama? Gospodo, taj film nećete sigurno gledati – istakao je zamjenik predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH Staša Košarac.
Nema bošnjačkog političara i sarajevskog medija koji nije osudio Dodikovu navodnu, uvredljivu retoriku. A isti godinama uporno ćute na ponižavajuće i rasisističke poruke prema Srbima. Začinjene napadima na srpske povratnike u Federaciju, paljenjem imovine, rušenjem pravoslavnih grobalja. Nemoguće je navesti sve primjere, ali ima ih dovoljno da ilustruju antisrpsku histeriju u bošnjačko-hrvatskoj Federaciji, koja prolazi hladno, bez reakcije.
Počelo je devedesetih izjavom komuniste, osnivača SDP-a Nijaza Durakovića da se „miris tamjana širi Bosnom“. Nedugo zatim, Bosnom su zamirisali barut i krv, ubijen je srpski svat na Baščaršiji, a srpska zastava bačena na zemlju. Ne valja tamjan, a ni Sveti Sava kao školska slava.
– Da pravoslavni popovi dolaze i osvještavaju škole to jednostavno treba prestati raditi, to je primitivno – istakao je predsjednik SDA-a Bakir Izetbegović 2021. godine.
Nije primitivno, a očigledno je nekažnjivo po sarajevskim mjerilima, srpskog svetitelja i prosvjetitelja Svetog Savu i Srpsku pravoslavnu crkvu optužiti za fašizam, a Srbe za genocid. Tako Bošnjaci vide suživot u „Bosni“.
– To je čovjek na čijem učenju i ideologiji je začeta jedna sekta, koju mi ovdje dobro poznajemo. To je srpska pravoslavna sekta – dodao je glavni imam Medžlisa islamske zajednice u Kozarcu (Prijedor) Amir Mahić, februara 2023.
U pravu je bivši reis, nismo isti, zapravo to je i rekao Milorad Dodik, pa su „skočili“ na njega da širi vjersku netoleranciju. A Cerić, valjda, „promoviše“ ljubav. Zamislite da je patrijarh srpski ili bilo koji arhijerej SPC uporedio islam sa fašizmom – gorila bi sveta zemlja.
I sadašnji reis Islamske zajednice nastavlja stopama prethodnika. Čak je radikalniji u svojatanju i odbrani Bosne. Husein Kavazović poziva Bošnjake da oružjem kao i 1992. brane državu. Borbeni efendija je bez ikakvih posljedica, jedan konstitutivni narod nazvao „Vlasima“, što je u bošnjačkom vokabularu pospradan naziv za Srbe.
Izjednačavanje srpske pravoslavne vjere sa fašizmom, šovinističke izjave o srpskim svetiteljima tek su djelić mrziteljskog miljea u kome živi srpski narod. I onda se čudimo što nam u 21. vijeku ruše pravoslavna groblja koja su pretekla otomansku i austrougarsku okupaciju. Ipak, vrhunac ludila i beščašća je izjava islamskog vjeroučuitelja iz Bihaća, nakon čega se opravdano pitamo čemu on uči studente.
– Republika Srpska, čije okoćenje slave 9, januara, pred samim Sarajevom i ulazom slave genocidnu okotinu, a da li mi imamo odgovor? Svakom Bošnjaku treba da se gadi i sama pomisao na ovaj pridjev srpski – rekao je februara 2023. godine profesor na Islamskom pedagoškom fakultetu u Bihaću Muharem Štulanović, dok je Izetbegović istakao da bi „radije umro nego dopustio da genocidaši zavladaju dijelom BiH“.
Imamo li pravo zaćutati pred tolikom mržnjom? Ili glasno reći da je to radikalni muslimanski nacionalizam direktno usmjeren protiv Srba? Kada vodeći bošnjački političari i vjerski lideri šire srbofobiju, možemo li očekivati od običnog čovjeka, Bošnjaka, toleranciju i razumijevanje za suživot?
U širokom spektru „miroljubivih“ poruka Srbima je i ona da ako ne prihvate Bosnu po aršinima Bošnjaka, mogu da je napuste i sa sobom ponesu zemlje koliko im ostane na cipelama. I, naravno, sve to nije radikalni bošnjački nacionalizam. Problem je u Srbima jer ne prepaznju umilne poruke ljubavi i suživota.
I šta mislite kako su reagovali sarajevski moralisti, mediji, međunarodni čuvari ljudskih prava na višegodišnje izlive vjerske i nacionalne tolerancije zbog koje danas u Federaciji nema ni 30.000 Srba od prijeratnih pola miliona? Nikako, jednostavno – prećutali su, baš kao i Bakirovu izjavu da su Srbi loš narod, iz kojeg je i on ponikao.
Zaogrnuti ljevičarskom ideologijom, bošnjački političari Zukan Helez, Nermin Nikšić, Elmedin Konaković i drugi ne zaostaju za Izetbegovićem mlađim. O 9. januaru misle kao efendija iz Bihaća i životom se bore da ga ukinu, ali Srbin ne odustaje od rođendana Republike. Kada je već dozvoljeno nekažnjeno vrijeđati Srbe, zašto ne bi tražili ukidanje Republike Srpske i prijetili građanima, ako na prijevremenim predstojećim izborima izaberu kandidata koji nastavlja politiku Milorada Dodika?
I kome nije jasno kakvu Bosnu žele bošnjački politički, vjerski i medijski centri moći. S Hrvatima su se obračunali, biraju im člana Predsjedništva, delegate u Domu naroda. Srbi su im sada prepreka za unitarnu, građansku državu s bošnjačko-muslimanskom većinom. Postojanje Republike Srpske im smeta, kao i snažni, srpski političari, poput Milorada Dodika, koji prepoznaje procese i nekad teškim, za neke uvredljivim, riječima upozorava na opasnost po Srpsku i Srbe. Ali hajkom na njega samo su ogolili vješto skrivanu srbofobiju koju živimo od Dejtona do danas.
